U Sarajevu je jučer klanjana dženaza svirepo, monstruozno i na najbrutalniji mogući način ubijenoj Nermine Krajina, za čije ubistvo su osumnjičeni njen suprug Goran i njegova majka Leđiba Ravlić.

Kompletna javnost zanijemila je nakon što se (i to samo djelimično) saznalo za detalje ovog zaista nezapamćenog zločina nad nedužnom ženom, čija je jedina krivnja bila u tome što je upoznala pogrešnog muškarca i vjerovala da sa njim može ostvariti zajednički život.

Ali, nije samo javnost zanijemila.

Zanijemili su, izgleda, i sve dežurne "galamdžije" koji su se oglašavali zbog sličnih slučajeva.  Šute svi - predstavnici institucija, vlasti, političkih stranaka, nevladinih organizacija, borkinja i boraca za ljudska, naročito ženska prava. Nema protestnih šetnji, nema inicijativa za promjenu zakona... nema čak ni cvijeta na mezaru ubijene Nermine, koja je danima monstruozno mučena na normalnom umu nezamisliv način prije nego što je na koncu i usmrćena u stanu, u soliteru, usred Novog Sarajeva. Nema ničega, tek zaglušujuća tišina koja govori više od bilo čega.

Prisjetimo se samo reakcija i utrkivanja za to ko će prije prokomentirati i proanalizirati stravično ubistvo Nizame Hećimović, koja je isto tako imala nesreću da upozna mostruma, koji je vođen bolesnom ljubomorom ubio ne samo nju, nego i oca i brata svoje bivše djevojke.

Iako se taj dotada nezapamćen zločin dogodio u Gradačcu, u Sarajevu je tada organizirana protestna šetnja, a na čelu kolone bili su gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić, federalni ministar policije Ramo Isak, američki ambasador Michael Murphy, član predsjedništva Denis Bećirović...

"Stop femicidu", "Recimo ne nasilju", "Šutnja je odobravanje" - samo su neke od poruka upućenih sa ovog skupa.

Nije mnogo prošlo od toga, a u Tuzli je ubijena Amra Kahrimanović. Ubio ju je iz službenog pištolja policijac Elvis Ćustendil, koji je u to vrijeme bio na godišnjem odmoru. Ponovno su uslijedili komentari, analize, TV-gostovanja, protestne šetnje i zahtjevi za smjene, između ostalog, policijskog komesara i ministra unutrašnjih poslova TK.

S druge strane, u Sarajevu je u novembru prošle godine, u stanu na Alipašinom Polju svirepo ubijena 31-godišnja Emira Maslan. Presudio joj je bivši suprug Anel Bećirović, koji je imao sudsku zabranu prilaska žrtvi i "zaštitu", a nakon što ju je ubio zabarikadirao se u stan u Hrasnom sa njihovim četverogodišnjim djetetom, gdje je, nakon višesatne drame i svojevrsne talačke krize, konačno i uhapšen.

Baš kao i u slučaju ubijene Nermine - niko ništa. Muk. A "šutnja je odobravanje", poručiše sa skupa za Nizamu. Ili nije isto biti žrtva u Tuzlanskom i u Sarajevskom kantonu? Ili, ako ćemo pravo, tamo vladaju jedni, a ovamo su ipak ovi drugi?

Nakon što je jučer klanjana dženaza ubijenoj Nermini, na društvenim mrežama se, upravo ovim povodom oglasio predsjednik Antidayton pokreta Nihad Aličković, čija je Nermina bila članica i pobornica.

Izostanak bilo kakve reakcije povodom ovog slučaja Aličković je nazvao "najsramnijom političkom tišinom" i "političkim selektivnim tugovanjem".

- Neopisivo je bezobrazno koliko je jako malo bilo ispraćeno ubistvo nedužne Nermine. Nema političkih izjava, nema statusa, nema natpisa, nema lažnog sažaljenja, nema šetnji i kolona, nema otimanja za riječ, za reakciju, za prostor u medijima, nema… nema ništa! Fuj ste!

- Zašto? Razlozi su vrlo jasni! Njih ustvari ove stvari ne dodiruju, nemaju empatije, nemaju osjećaja, nisu iskreni u srcu ni u djelovanju pa ni onda kada se oglase, evidentno je da nisu iskreni u tome.

- Drugi razlog je taj što iza ubijene Nermina Krajine ne stoje imućni roditelji koji bi mogli sami sve to gurati do višeg nivoa kako bi se digao veći stepen pozornosti o brutalnom ubistvu. Nermina nije imala roditelje.

- Treći razlog je taj što je trenutno jako bitno očigledno u javnosti pokušati stanje u kantonima prikazati pozitivnim jer ipak dolaze izbori, jer se ne smije narušavati slika vlasti, vladara, pozicija i slično. "Ne širite sada negativnosti jer će vladajućima pasti na teret!" To su evidentno razmišljanja onih koji se trenutno spremaju u borbu za fotelje.

Sram da vas bude bezosjećajna bagro, jer ništa drugo niste nego bagra, a znate druge nazivati radikalima i ekstremima - poručio je u podužem osvrtu na Facebooku Aličković.

Pitao je kako je moguće ovako svirepo i teško ubistvo ne dodirne načelnika Općine Ilidža pa da se obrati jedinom srodniku žrtve, njenom bratu, obiđe njega i njegov dom, "a da ne govorim tek da dođe na dženazu i ponudi pomoć bilo koje vrste".

- Zar je moguće da gradonačelnica Sarajeva koja je u više navrata pokazala empatiju prema ženama žrtvama nije napisala nijedno slovo o ovom ubistvu i o žrtvi? Zašto? Zašto su bitnije neke probušene gume na vozilima turista u Sarajevu od jednog života koji je tako brutalno oduzet i oduziman danima. Život Nermine je tako brutalno oduzet da molimo Allaha da je tad u tim momentima mučenja i iživljavanja nad njenim tijelom ona već bila ispustila dušu i bila nesvjesna tih bolova i patnji. Zar je moguće da se politički predstavnici od najnižeg do najvišeg nivoa požure čak na slikanja pred zapaljene objekte, zapaljena vozila, itd. ali do brata ubijene Nermine evo pet dana nije mogao otići niko? Je li vas stid? Kome vi glumite zabrinutost i glumite empatiju kada je 20 kamera oko vas? - pitao je.

Pitao je i kako je moguće da makar Kanton Sarajevo nije proglasio Dan žalosti u ime Nermine Krajine.

- Kako je moguće da se premijer Kantona nije obratio? Portparoli, razni savjetnici i pomoćnici nisu slova izjavili u javnost. Zašto niko nije poslao cvijeće danas osim Fudbalskog kluba Sarajevo? Ne, ne pišem ja ovo zato što sam ja bio tamo, jer vi nikada nećete za pet života otići gdje sam ja sve bio i odao poštovanje, već pišem apsolutno razočaran, ljut, povrijeđen kao građanin koji se nekada ponada da bar nešto u vama ima, a ustvari nema apsolutno ništa. U vama je samo selektivno biranje prostora i mjesta i slučaja za tugovanje, za slikanje, za predstavljanje - naveo je Aličković.

Dodao je i kako smo "svjedoci bezbroj iskorištenih slučajeva u BiH koji su isisani samo za promociju i pokaz navodnog empatičnog stanja".

- Nema u vama trunke empatije niti je ikada bilo. Vaša empatija je načeta samo onda kada vam nešto krene uz dlaku, tada sebe sažaljevate kao najveće moguće žrtve. Jedino poštovanje, jedinu empatiju osjetim kod naroda i pripadnika policije, džemata, posebno onih koji su uključeni u ovaj ali i druge slučajeve. Jedina empatija iskrena se osjeti u komšiluku u Sokolović Koloniji, jedina empatija i iskreni šok i tuga se osjete na Sedreniku gdje su tri života otišla u nepovrat. Ovaj tekst je apsolutna realnost, nema press konferencija od političara zabrinutih za građane! Nema helikoptera, izjava, cvijeća, tuge, sažaljenja… nema tematskih emisija na TV-u o stanju u gradu, nema ništa jer u vama nema ništa a to ste upravo pokazali. Prvi put ste iskreni u svom postojannu a to je da vas ustvari ISKRENO BOLI BRIGA. Neka vas bude stid i sram, stidite se svoje hladnoće i lažne empatije - naveo je.

Svim prozvanima poruči je da se "sjete ovog teksta kada sljedeći put budu nekome polagali cvijeće, odavali poštovanje, i izražavali žaljenje".

- Sjetite se da mi znamo da vi znate da je to sve samo laž i igranka za oči građana. Nemate potrebe da se pojavljujete nigdje na godišnjicama, jer ste pokazali da niste iskreni "gospodo", niste iskreni za razliku od mene i stotine hiljada građana koji žale i suosjećaju zbog ubijene Nermine Krajina ali i svakog nevinog života u ovoj zemlji.

Ovako brutalan zločin koji je u rangu ratnih zločina, morao je biti tema vaših postova, objava i izjava, međutim želite prešutjeti ove dane, ne dizati tenzije i ugušiti istinu u lažni sjaj.

Budite sretni što je ovaj narod toliko okupiran svojim preživljavanjem inače ste trebali još juče imati 100.000 građana BiH ispred svih institucija.

Vi "gospodo" nemate pravo kritikovati više nikoga, to pravo ste izgubili proteklih pet-šest dana. Vi srca imate ali samo da bi živjeli ali ne i da bi osjećali - zaključio je Aličković, uputivši i "poseban 'pozdrav' širokoj lepezi nevladinog sektora koji se bavi raznim temama, borbama protiv nasilja, pravima, zaštitama ovoga i onoga, ženama, razvojem, djecom, itd. itd…"

Sram vas bilo! - poručio je Aličković.