Broj novoboljelih od karcinoma na globalnom nivou dosegnut će 35 miliona 2050. godine, što je 77 posto više od broja zabilježenog 2022, predviđanja su Agencije za rak Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

U Bosni i Hercegovini evidencija oboljelih od malignih neoplazmi vodi se na entitetskom nivou i prema tim pokazateljima, godišnje od različitih oblika karcinoma oboli oko 5.000 ljudi, podatak je Ministarstva civilnih poslova BiH.

No tačan broj oboljelih nije poznat, jer naša zemlja je rijetka, ako ne i jedina u ovom dijelu svijeta, koja još nema registar za rak na državnom nivou.

- Nemamo odgovarajuću statistiku koja se razlikuje od regije do regije, od kantona do kantona, odnosno entiteta. Ono što sa sigurnošću mogu reći jeste da se godišnje od malignih bolesti liječi između 15.000 i 20.000 Bosanaca i Hercegovaca i te brojke rastu. Osim toga, veliki dio nas je direktno ili indirektno, od članova porodice, medicinskog osoblja, šire društvene zajednice, aplicirano malignom bolešću. U BiH najčešći su karcinomi pluća, dojke debelog crijeva, prostate, koji je u stalnom rastu, i želuca. Ovi karcinomi nose i najveću smrtnost - kaže na početku razgovora za Faktor prof. dr. Timur Cerić, onkolog, šef Onkološke dnevne bolnice u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS) te član Upravnog odbora Udruženja onkologa BiH u povodu 4. februara Svjetskog dana borbe protiv raka.

- Većina pacijenata je manje-više, kad već dođe kod onkologa, upoznata sa dijagnozom. Naravno, nisu svi, ali veliki dio jeste. Uglavnom jesam direktan sa pacijentom kad saopćavam dijagnozu jer mu to zapravo pomaže. Bilo kakvo skrivanje istine neće pomoći, čak će odmoći, jer u takvim slučajevima pacijent gubi povjerenje, kako u nas, tako i u porodicu. Vrlo često odustaju od liječenja jer nisu upoznati sa realnom situacijom. Naravno, situacija ne mora biti tako loša kao što se inicijalno predstavlja. Veliki problem je odgovarajuća edukacija, prije svega medicinskih profesionalaca koji nisu direktno involvirani u liječenje malignih bolesti, jer oni nekad iz najbolje namjere urade neke stvari koje pacijent shvati na drugi način. Zato otvorenost uvijek pomaže, kratkoročno to jeste šok, ali dugoročno pomaže jer dozvoljava pacijentu da napravi svoj odbrambeni psihološki mehanizam nošenja sa trenutnom situacijom.

- Živimo u decentraliziranoj državi, pa i uvjeti liječenja malignih bolesti variraju od savremenih, modernih, vrlo kompleksnih, do vrlo zastarjelih, rudimentiranih i prevaziđenih. Rekao bih da dostupnost modernijeg i boljeg onkološkog liječenja zavisi u kom dijelu ove zemlje čovjek živi. Danas je više nego ikada istaknuta diskriminacija u liječenju prema regionalnoj zastupljenosti, ona je u velikoj mjeri prisutna i to je jedna od važnih činjenica na kojoj BiH mora raditi. Jedan od osnovnih uvjeta dobre i kvalitetne zdravstvene zaštite i onoga što od nas traži Evropska unija jeste da imamo ujednačene uvjete liječenja u svim dijelovima BiH.

- To je neodgovarajuće finansiranje liječenja, nabavka moderne opreme, prije svega u hirurgiji, te medicinski kadar. Mi prije svega moramo puno više zapošljavati ljudi u sistem zdravstva koji će se moći nositi sa onim što nam slijedi jer broj oboljelih neće padati, on će samo rasti. Problematika onkoloških lijekova i pitanje fondova jeste često napominjana i ona i dalje ostaje, usložnjava se tako da bez ozbiljne reforme finansiranja nećemo moći imati rješenje te situacije.

- To je tačno! Ono što se prije nekoliko mjeseci desilo jeste hvale vrijedan potez zdravstvenih vlasti u Kantonu Sarajevo koji su preuzeli da onkološkim pacijentima iz KS finansiraju lijekove. Praktično sa današnjim danom nemamo listi čekanja onkoloških pacijenata iz KS. Zbog toga sam zahvalan i ministru Enisu Hasanoviću i Ministarstvu zdravstva na vrlo društveno osjetljivoj svijesti da djeluju u pravcu rješavanja ovog problema. Potpuno druga priča je u ostatku Federacije, odnosno u drugim kantonima. No imam neke informacije, još preliminarne, da postoje vrlo ozbiljne inicijative i iz drugih kantona da se ide u pravcu onoga što je uradio KS. Naravno, hitno je potrebno problem sistemski riješiti na nivou Federacije kako bi se izjednačila prava svih stanovnika u FBiH, odnosno kako bi svi imali jednaka prava na optimalno liječenje.

- Broj malignih bolesti na globalnom nivou raste, a jedno od objašnjenja za to je moderni način života. Brojke u sljedećih 20-25 godina, bar u našim uvjetima, neće padati jer tek počinjemo sa uvođenjem nekih preventivnih programa i proći će puno vremena dok ne budemo vidjeli benefite od njih. Naravno, tu su i uvjeti života. Kada bismo mogli riješiti neke rizikofaktore kao što su zagađen zrak, pušenje, nezdrava prehrana, pretilost, nedostatak fizičke aktivnosti, knjiga kaže da bismo i do 30 posto smanjili broj malignih bolesti.

- Mi smo prije pandemije koronavirusa godišnje imali stopu rasta malignih bolesti od osam do devet posto. Nešto manja brojka je bila tokom pandemije, a neposredno nakon Covida uslijedio je rast zbog nejavljanja pacijenata, od čak 30 posto. Sad bilježimo rast novooboljelih od 15-17 posto na godišnjem nivou. To je ogromna brojka. Kad se sabere, dobijemo da smo u posljednjih pet do sedam godina dobili skoro duplo više novooboljelih pacijenata i to je zabrinjavajući podatak. Cijeli zdravstveni sistem bi se trebao reorganizovati, prije svega u dijelu prevencije, a onda i u omogućavanju optimalnog i sveobuhvatnog liječenja onkoloških, ali i kardiovaskularnih pacijenata, čiji broj također raste.

- Postoje indikacije za tu vrstu informacije. U principu kod osoba kod kojih postoji sumnja u nasljednu sklonost, preporučujemo da se testiraju, jer se na taj način može najbližim srodnicima prenijeti informacija i dati savjet za dalje kontrolisanje. Ali rekao bih da je to dvosjekli mač. Primjera radi, u SAD-u postoje ogromni problemi sa tim informacijama, jer nakon testiranja, firme ne žele zapošljavati ljude koji su dobili pozitivan test, čime vrše diskriminaciju. Mnogi postavljaju pitanje - da li takva vrsta informacije zaista doprinosi dobrom ili može biti i opasna prema nosiocu tog gena? Odgovor na ta pitanja dat će nam budućnost.

- Stres je vrlo problematična kategorija u medicini. Kad ne znamo šta da kažemo, onda čujemo - da to je napravio stres. On ima određen utjecaj i na nastanak karcinoma i na tok liječenja, ali koliki je taj utjecaj teško je kvantificirati. Rekao bih da uvijek postoji kombinacija više faktora, ali dugotrajni i ekstremni stres sigurno može imati utjecaj na razvoj maligne bolesti.

- Postoji cijela industrija alternativne medicine koja se nalazi oko onkoloških pacijenata. S druge strane, vrlo su ograničeni dokazi da ti terapijski pristupi pozitivno djeluju na pacijenta i koliko je to njihovo djelovanje. Zato treba biti vrlo oprezan pri promišljanju toga i na koji način se to aplicira, jer često se može izgubiti vrijeme sa sigurnim ili nesigurnim alternativnim tretmanom, a za to vrijeme liječenje se moglo obaviti puno kvalitetnije uz pomoć savremene medicine. Zato pozivam na oprez pri korištenju bilo kakvih alternativnih metoda, jer one nisu ni na koji način dokazane da kao takve djeluju. Vrlo često mogu biti i štetne. Rekao bih da je vrlo ograničen broj metoda koje imaju blago pozitivan utjecaj, mogu se nabrojati na prste jedne ruke.

- Promjene u Onkologiji se praktično dešavaju na sedmičnom nivou. Ono što je interesantno, Američki vodič za karcinom pluća u 2024. godini je 12 puta promijenio način dijagnostike ili liječenja te bolesti, što je zaista ekstremno brzo, praktično na mjesečnom nivou mijenjaju se preporuke. Prije uvođenja modernih terapija promjene nisu uvođene ni jednom u tri godine. To nam pokazuje koliko se brzo stvari u Onkologiji dešavaju. Najveći iskorak u posljednjih osam godina je imunoterapija koja je napravila revoluciju i postala jedan od stubova tretmana onkoloških pacijenata. Šta očekujem u budućnosti? Definitivno genetske terapije i ono što donosi vještačka inteligencija. Bit će interesantno vidjeti kako će liječenje malignih bolesti u budućnosti izgledati. Sve će ići u smjeru maksimalne teritorijalizacije tretmana prema određenoj osobi i određenom tumoru, a ne prema vrsti organa. Bit će vrlo interesantno i uzbudljivo gledati napredak koji nam se smiješi. Kako će se zemlje u regiji, među kojima je i BiH, nositi s tim vrlo je upitno s obzirom na to  da će te promjene u dijagnostici i liječenju jako puno koštati - kaže Cerić.