Nije doslovno, ali ulica u Sarajevu nazvana po ovom velikom hemičaru i dobitniku prestižne svjetske nagrade nalazi se u naselju Buča Potok i vodi na gradsku deponiju Smiljevići.

Prelog je rođen 23. jula 1906. godine u kući gdje danas žive tri porodice, a koja se nalazi u staroj jezgri grada, u ulici Josipa Štadlera na broju 69. Spomen-ploču kraj rodne kuće 2006. godine podiglo je HKD "Napredak", čiji je Prelog bio stipendista. Po njemu nosi ime i "Napretkov" fond za stipendiranje učenika i studenata.

Iako je u Hrvatskoj završio srednju školu, a skoro svoj cijeli životni proveo u Cirihu, Zagreb je nakon njegove smrti 7. januara 1998. godine uspio dobiti urnu sa njegovim pepelom jer Sarajevo se "odreklo" svog nobelovca.

Fehim Korać, redovni profesor sa Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu, Odsjek za hemiju, kaže da ga je "stid što jedna od glavnih ulica u Sarajevu ne nosi ime Vladimira Preloga, pa čak ni ime nobelovca Ive Andrića".

- Ulica ne mora ići prema deponiji, može biti bilo gdje, ali stid me je što to nije jedna od glavnih ulica. Čak i ulica Ive Andrića nije jedna od glavnih. To je isto neka sporedna ulica. S obzirom na to da je Prelog rođen u Sarajevu, on bi apsolutno morao da ima puno bolji tretman, pa da se čak i Akademija nauka zove njegovim imenom, a kamoli nešto drugo. Tako da apsolutno nema nikakvog smisla, da se tako jedna mala ulica, koja je sporedna, koja vodi prema dijelu koji je nama od životne važnosti, deponiji, zove po Vladimiru Prelogu. Nema nikakvog smisla – kaže Korać.

{$galerijaFotografija}

Prelog ipak nikada nije zaboravio Sarajevo, a vrlo često ga je spominjao i u intervjuima, dok je BiH isticao kao jednu od svojih domovina.

- Mjesto u kojem je čovjek rođen, i kada ode iz njega, kroz čitav život ostane u dragoj uspomeni. U Sarajevu sam proveo najraniju mladost. Tu sam pohađao pučku školu. Bio sam također prisutan kod atentata na Franju Ferdinanda. Mi smo, kao školska djeca, dobili košarice sa cvijećem, a zadaća nam je bila da stojimo u špaliru i da bacamo cvijeće pred kola u kojima su prolazili nadvojvoda i njegova žena Sofija… Kada sam uradio to što mi je bila dužnost, samo nekih 100 metara od tog mjesta, odjeknuli su pucnjevi i dogodilo se to što je, kako mnogi kažu, postalo uzrok Prvog svjetskog rata. Ja, doduše, ništa nisam vidio, ali sam čuo - kazao je Vladimir Prelog novinaru Vehidu Guniću, koji ju je zabilježio u knjizi Prelog.

Koliko se spominje na PMF-u i Odsjeku za hemiju i da li ćemo jednom imati "novog Preloga", pitali smo profesora Koraća.

- Nedovoljno. Spominjemo mi njega vrlo često, posebno iz tog dijela organske hemije gdje je on radio, ali s obzirom na to da je čovjek koji je sa naših prostora, moralo bi puno više. Ne samo Odsjek za hemiju nego čitav Univerzitet da da puno veću važnost tome. Na sreću, koliko god da sada izgleda da smo srozali obrazovanje, pojavi se poneki izvanredan student koji izvanredne rezulate pokazuje, tako da mi imamo u jednoj generaciji po pet-šest naših studenata koji su otišli po čitavom svijetu. Jedan je otišao u Japan, jedan na Sorbonu i tamo svi rade svoje doktorate. I sigurno ćemo imati "nove Preloge". Sigurno će se formirati jedan koji će napraviti veliki domet, jer čim imate više mogućnosti, tu su onda i veće šanse da se stvori jedan "novi Prelog" – zaključio je Korać.

Vladimir Prelog je 1975. godine dobio Nobelovu nagradu za hemiju, za rad na stereohemiji organskih molekula i njihovih reakcija. Bio je dopisni član Akademije nauka i umjetnosti BiH. Između ostalog, izabran je za člana Kraljevskog društva u Londonu, Nacionalne akademije za nauku SAD-a 1961. godine, Američke akademije nauke i umjetnosti, Američkog filozofskog društva, Irske kraljevske akademije, Sovjetske akademije nauka. Postao je počasni doktor univerziteta u Parizu, Liverpoolu, Briselu, Cambridgeu i Manchesteru.