Imao je sedamdeset godina kada je ubijen. Nestao je 1995. godine na području Kozluka, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice u Kozluku 1999. godine.

Sin Fikret živi u Živinicama. Dočekao je da nakon 25 godina njegov otac ima mezar u Memorijalnom centru u Potočarima. Njegovo ime bit će upisano na jednom od hiljada nišana koji svjedoče o strahotama počinjenim u ljeto '95. godine.

Napokon će Fikret u "dolini bijelih nišana" da prouči Fatihu na mezaru oca Hasana. 

- Rođen sam u Vlasenici. Od 1992. pa do danas živim u Živinicama. Zaposlen sam u Ministarstvu unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona. Nakon 25 godina ove godine ću ukopati oca Hasana. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici u Kozluku, kod Zvornika. Pronađeno je kompletno tijelo. Hvala Bogu da je pronađeno, tražili smo ga 25 godina - ispričao je Fikret. 

Ubijen je kada je imao 70 godina. 

- Ušao je u autobus u Potočarima, kada je bilo 'čišćenje' te nazovimo je 'zaštićene zone'. Izveden je iz autobusa i od tada nismo imali nikakvih informacija, sve do unazad par mjeseci. Meni su prvi ljudi, koji su stizali na aerodrom Dubrave, rekli da su ga vidjeli da je ušao u autobus. Vjerovatno su poslije ušli i sve muškarce, bez obzira na godine, izveli iz autobusa - izjavio je Fikret.

On je sa porodicom Vlasenicu napustio tri dana prije ulaska neprijateljske vojske u taj grad u istočnoj Bosni. 

- Sa ženom i dvije kćerke otišao sam kod rođaka u Kladanj. Treći dan zazvonio je telefon i rečeno nam je da je vojska ušla u Vlasenicu i da vrši masovna hapšenja i vodi ljude u logor. Tada smo se posljednji put čuli otac i ja. Ni on nije mogao zamisliti da će se to tako desiti, da se više nikada nećemo vidjeti ni sresti - pojasnio je Fikret.

Tuga je velika, kako kaže, kao da se sve danas desilo. 

- Vratilo se sjećanje na njega. Zovu me sa svih strana i pitaju je li istina da su pronađeni njegovi posmrtni ostaci. Dobro je da je pronađen da i njegove kosti napokon nađu smiraj. Stvarno je teško. Jadno i žalosno - kaže Fikret. 

Njegova poruka je, kao i svih preživjelih Srebreničana, da se nikome i nikada ne ponovi Srebrenica. 

- Dalje moramo, život je takav. Ubijen mi je i amidža, dvojica braće od supruge i još članova dalje familije - izjavio je Fikret. 

Njegov otac je, kako je kazao, bio duša od čovjeka.

- Nema ko ga nije volio. Pomagao je svima kome je pomoć bila potrebna. Volio je djecu, ljude, komšiluk...Bio, što kažu, ljudina u svakom smislu - dodao je Fikret.

Na 25. godišnjicu genocida u Srebrenici u mezarju Memorijalnog centra bit će ukopano devet žrtava.

U mezarju Memorijalnog centra Potočari ove godine biće ukopani: Sead (Huso) Hasanović, rođen 1971. godine u Krivačama, Alija (Bekto) Suljić, rođen 1969. godine u Poznanovićima, Hasan (Alija) Pezić, rođen 1925. godine u mjestu Pustoše, Hasib (Šaban) Hasanović, rođen 1970. godine u Slatini, Zuhdija (Suljo) Avdagić, rođen 1947. godine u Novoj Kasabi, Bajro (Ramo) Salihović, rođen 1943. godine u Voljavici, Ibrahim (Hamid) Zukanović, rođen 1941. godine u Sasama, Salko (Ahmo) Ibišević, rođen 1972. godine u Ljuboviji i Kemal (Husein) Musić, rođen 1968. godine u Glogovoj.