- Pojačavamo program transplantacije na svim poljima. U idućoj godini imamo velike planove za transplantaciju jetre i srca – objavila je jučer na svom Facebooku prof. dr. Sebija Izetbegović, generalna direktorica KCUS-a.
Prema riječima Tomislava Žuljevića, predsjednika Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH, na listama čekanja trenutno ima oko 260 pacijenata koji čekaju na transplantaciju bubrega, te otprilike 20-ak onih koji čekaju na transplantaciju jetre i srca.
VEZANI TEKST - Izetbegović: Urađena još jedna transplantacija bubrega, dogodine veliki planovi za presađivanje jetre i srca
- Sigurno da je taj broj veći zato što ljudi nisu na listi čekanja. Ne znamo koji je broj onih koji nisu na toj listi, ali ima ih sigurno više. Oni na listi čekanja nisu zato što jednostavno nemaju nikakvu nadu da će jednog dana doći na transplantaciju. Sarajevo je zaista napravilo jedan veliki korak i očekujemo da bi naredne godine moglo doći do transplantacije srca – istakao je Žiljević.
Nedostatak donora
Što se tiče transplantacije jetre, dodao je, ona se već radi u BiH, odnosno u Univerzitetskom kliničkom centru (UKC) u Tuzli.
- Međutim, problem je nedostatak donora. Oni pacijenti koji nemaju mogućnost da dobiju dio jetre od živog srodnog darivatelja, jetru mogu dobiti jedino od preminule osobe. Zato imamo mali broj transplatacija jetre. Nadam se da će Sarajevo sljedeće godine imati transplataciju jetre. Transplantaciju srca još nismo uradili u BiH i nadam se da će neko od ova tri klinička centra u BiH – u Sarajevu, Tuzli ili Mostaru to raditi. Sjeverna Makedonija je uradila već četiri ili pet transplantacija srca, zašto ne bi i BiH?
Transplantacije srca su se jedno vrijeme mogle raditi u Sloveniji, međutim, kako je kazao naš sagovornik, to je obustavljeno.
- Slovenija i Hrvatska su dio Eurotransplanta i tu su stoga pravila kada su u pitanju transplantacije srca. Znam da je KCUS radio i mehaničke pumpe pojedinim pacijentima. To je jako skup zahvat i skupe su te pumpe. Drugi pacijenti nažalost su umirali. Morate shvatiti da ljudi koji trebaju srce ili jetru najčešće umru, a ne dobiju organ za transplantaciju. Nažalost, to je naša stvarnost i ne samo kod nas, već i u susjednim zemljama – kazao je Žuljević.
Tomislav Žuljević
Istakao je kako kod nas ljudi koji čekaju na transplantaciju organa nemaju nikakve nade.
- Kada imate bolest jetre, ako nemate srodnog darivatelja – oca, majku, brata ili sestru, koji će vam darovati dio jetre, onda ste nažalost osuđeni na smrt. Na tome se mora više raditi i zdravstvena politika mora više obratiti pažnju na te ljude jer životi su najvažniji.
Transplantacijska medicina, kako je kazao Žuljević, nije jednostavna. Ona je kompleksna, i zavisi od mnogih faktora, prvenstveno od građana, od onih koji će pristati da daruju organe ili njihovih porodica, te od ministarstva zdravstva koje treba da osigura uvjete i finansija koje su također potrebne.
- Najvažniji su klinički centri, njihov menadžment, njihove strukture koje su u vezi s transplantacijom, odnosno medicinski dio, a posebno transplantacijski koordinatori koji imaju dužnost i obavezu, između ostalog, da razgovaraju sa porodicama i dobiju odobrenje za eksplantaciju. Kada dobiju odobrenje, tako spašavamo pet ili šest života. Dakle, srce, jetra, dva bubrega, pluća, gušterača i tako dalje.
Transplantacije u FBiH su besplatne
Iako su transplantacije organa prilično skupi zahvati, one građane, ukoliko se rade u Federaciji BiH, ne koštaju ništa.
- Kada se radi vani, to su jako skupo, broji se u hiljadama i stotinama hiljada eura. Ljudi moraju znati da sve transplantacije koje uradi KCUS i UKC Tuzla se ne plaćaju jer se to radi iz Fonda solidarnosti zdravstvenog osiguranja i reosiguranja. I ako budu rađene ove transplantacije srca i jetre u KCUS-u, ima sasvim dovoljno sredstava u Fondu solidarnosti da se to pokrije – kazao je naš sagovornik.
VEZANI TEKST - Žuljević: KCUS je ovih dana ispisao svoju svijetlu historiju, nadamo se i prvoj transplantaciji srca
Dodao je da se svake godine izdvoji 2,5 miliona maraka u Fondu solidarnosti za transplantacije u Federaciji, a od toga se potroši 100 ili 200 hiljada.
- Onih dva miliona i nešto ostanu viška. To se negdje preraspodijeli, a tim novcem bi se mogle riješiti transplantacije jetre.
U posljednje vrijeme sve češće možemo vidjeti apele za prikupljanje pomoći i novca našim sugrađanima za transplantacije organa u inostranstvu. Žuljević ističe kako su te akcije nekad opravdane, a ponekad i neopravdane.
- Ako imate donora sa podudarnom krvnom grupom, ako je u pitanju bubreg, vi tu transplantaciju možete uraditi u Sarajevu ili Tuzli. Ako imate kontra krvne gupe darivalaca i primatelja, onda se to može uraditi u Hrvatskoj ili Turskoj, ali to plaća Fond solidarnosti. Znači, vrlo često nema potrebe za prikupljanjem pomoći – zaključio je.