Premijerom dramskog komada "Snajper" Damira Karakaša u režiji Dine Mustafića, koja je zakazana za večeras u Multimedijalnom centru kulture CZK, Sarajevo će nakon tri decenije zvanično dobiti novi teatarski prostor - Teatar 071. Riječ o alternativnom pozorištu smještenom u stanu u ulici Sime Milutinovića, a moći će da primi između 70 i 80 gledalaca.

Ovim naslovom Teatar 071 započinje umjetnički program kojim želi ponuditi savremeni, hrabri i društveno angažirani repertoar. U predstavi igraju Vedad Čano, Anastasija Dunjić i Senad Alihodžić.

"Snajper" je drama snažnog emocionalnog i političkog naboja, koja prati dvoje mladih suočenih s besperspektivnošću, gnjevom i osjećajem potpunog društvenog sloma. Njihova potraga za smislom i promjenom vodi ih do radikalnih odluka, propitujući granicu između stvarne frustracije i destruktivnog ekstremizma. Karakašev tekst brutalno precizno zahvata atmosferu današnjeg vremena u kojem se izgubljene generacije bore za vlastiti glas.

- Živimo u sakatom društvu bez empatije, bez ideja. Ljudi su truli od politike. Ova drama potrebna nam je da se možda pogledamo u ogledalo. A ovdje me prije svega zanimalo živo kazalište. Kazalište koje je opipljivo, koje reagira na stvarnost. Dakle ono koje se bavi trenutkom u kojem jesmo, koje ulazi u područja koja nas muče a mi reagiramo, da to bude nekakvo suočavanje sa stvarnošću, a to na ljude može djelovati - kazao je u razgovoru za Fenu povodom predstojeće premijere autor Damir Karakaš.  

On je mišljenja da teatrom možemo ukazivati na probleme za koje se pravimo da ih ne vidimo. Naglašava da je ovom komadu probao ići do krajnjih granica te da tekst nije bilo lako pisati, a niti režirati i glumiti.

- Htio sam da likovi budu živi, da nema "glume", a publika cijelo vrijeme "diše za vrat". I da ne zaboravim, nekad su ljudi masovno išli da se bore u Španiju sa sentencom na ustima kako nijedna puška nije stara ni dotrajala da ne može raspaliti po fašistima. A koji su to danas ideali mladih, kreveljnje po internetu - podvlači Karakaš. 

"Snajper" je, pojašnjava on, prije svega komorna politička drama, čvrste strukture, o životu na Balkanu u kojem vlada ekološko propadanje, ekonomski jad i bijeda, priča o beznađu. Likovi dijele sudbinu brojnih građana, a djeluju kao svojevrsna ćelija zavjerenika i ekscentrika koji žive u dva svijeta a utopijski snovi su konstitutivni element stvarnosti.      

Dramski komad "Snajper" osim u Hrvatskoj i regiji, na scenu je postavljen i u Africi.

Karakaš ističe da je svuda isto, te da možemo reći da je globalizam kolektivnu samoprezentaciju obespravljene mlade generacije učinio gotovo identičnim.

- Nema sumnje da Balkan i Afrika dijele post-iskustvo grčke tragedije. Strašni ratovi, a ratovi su izgovori za ubojstva, palež, pljačku, podjela na bogate i siromašne, sve je to na neki način spremljena pozornica za uprizorenje vlastitog iskustva. A u Beogradu u poznatom kazalištu komad nije mogao igrati, čak je zbog teksta direktor drame dobio otkaz, jer je zaključeno da "Snajper" puca - istaknuo je.

Govoreći o saradnji sa Dinom Mustafićem, Karakaš je kazao da su sarađivali na predstavi "Okretište" u HNK Split.

Kada je riječ o nastanku drame i romana "Okretište", Karakaš kaže da je bio u Zagrebu napadnut, teško ranjen te jedva ostao živ.

- Mnogi su se više čudili što sam živ nego mrtav, proveo sam dosta dana u šok sobi bolnice Rebro, ali opet sam se izvukao, nije mi prvi put iako je sada bilo daleko najteže, a imam nekog iskustva, što je u ovakvim slučajevima jako bitno, i sve je to puno pomagalo. Za roman "Okretište" sam dobio Nagradu "Meša Selimović". Dino je hrabar, predstava je bila odlična - međutim, na veliko čudo igrala je samo tri puta, meni su rekli da je Božić, da nije primjereno te da će igrati poslije, ali nije. Neki su rekli da je zbog tračnica na sceni u obliku slova U. Još uvijek nikome nije jasno zašto je skinuta s repertoara - naveo je on.

Književnik Damir Karakaš radio je i kao novinar Crne hronike ili kako kaže bio sudski izvjestitelj, što je bio jako ozbiljan posao.

- Još je bilo pisaca koji su radili ovaj posao, kao što su Thomas Bernhard ili Vargas Ljosa. Stalno ističem ono kako je govorio Puškin, da je i trud talent, treba puno čitati, raditi na sebi, a svaki napor neumitno vodi nekom saznanju. No, u pisanju je i jako važno iskustvo, o tome pametno i mudro govori Cioran kada kaže kako se preko čitanja jako puno sazna, ali ono što ne doživljavamo u sebi to nije tako duboko. Naime, možete pročitati puno knjiga, vagone knjiga, ali je jedno iskustvo - istaknuo je.

Što se tiče sreće i nesreće u umjetnosti, Karakaš smatra da je nesreća bogatija od sreće - jer sreća je sama sebi cilj.

- A nesreća treba da se pretvori u nešto drugo, u neku knjigu, film, teatarsku predstavu. Osim toga, u "Odiseji" se kaže da su bogovi ljudima dali nesreću da bi imali što opjevati - navodi Damir Karakaš.

Govoreći o tome koliko je za pisca bitno i životno iskustvo, on navodi za primjer Dostojevskog čiji je život kao što se zna bio pravi pakao, o tome također govori Cioran, kada kaže da je on doživio sva iskušenja i da je njegov život bio serija nevolja.

- No, to je nesumnjivo pisac koji je išao do krajnjih granica. Po Cioranu ima još pisaca koji su išli do samoga kraja, Nietzsche i Baudelaire, koji su također prevalili sve barijere. Danas pisci često nemaju životnog iskustva, pa ja sam već do tridesete prošao gadan rat, pa sam ležao još kao mlad u bolnici, sav rasturen da su me vezali i davali mi morfij, oženio se, lutao po svjetskim metropolama bez dinara u džepu, bio u ozbiljnom zatvoru, postao otac, razveo se, a svaki razlaz s osobom koju voliš je neka vrsta smrti. Ja jako malo pišem, potrebna mi je strast, bez strasti ne mogu napisati ni pismo vodovodu - kazao je u razgovoru za Fenu književnik, dramski pisac Damir Karakaš.

Predstava "Snajper" će biti izvedena s početkom u 20 sati.