Cvijeće je položeno pored spomen-ploče na mjestu gdje su od dvije ispaljene granate 27. aprila 1993. godine, u ulici Jukićeva 132 poginula tri dječaka.

Tog tragičnog dana, od dvije granate ispaljene sa srpskih agresorskih položaja oko Sarajeva usred igre ubijeni su Vedran Milas (1979), Amel Terahija (1979) i Sakib Smajić (1977).

Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995. godina, podsjetio je da se na današnji dan prije 29 godina dogodio jedan od mnogobrojnih zločina koje su počinili zločinci nad djecom tokom opsade Sarajeva.

- Djeca su ubijena u igri kao što se i desilo najviše slučajeva tokom njihovog stradanja. Zločinci su koristili te prilike kada bi oni izašli da se druže na kratko i da se opuste od dugotrajnih boravaka u skloništima. Tako su i ova tri dječaka tu bila, u napuštenim automobilima. Međutim, zločinci su sa dvije granate, što potvrđuje da su imali namjeru da zločin bude što sigurniji, ubili tri dječaka. Jedan je imao 15 godina, a dvojica po 13 - izjavio je Grabovica.

Istakao je da je u tom periodu i živio tu, blizu mjesta pogibije.

- Znam sa sigurnošću da ovdje nije bilo vojnih objekata, nije bilo ništa što je vezano za armiju. To govori da su zločinci djecu ovog grada ubijali s namjerom, ciljano. Što i ovaj zločin potvrđuje - naglasio je Grabovica.

Kako je kazao, očekivali su da će odgovorni za ove zločine biti procesuirani.

- Međutim, to se još nikada nije desilo. Nevjerovatno je da za 29, 30 godina nema niti jedne optužnice za tako stravične zločine. Teško je razumjeti da Tužilaštvo još nikada nije ništa učinilo po tom pitanju - pojasnio je Grabovica.

Tokom opsade Sarajeva ubijeno je 1.601 dijete.

- To su dvije škole pune učenika. To je strašno - poručio je Grabovica.

Dotakao se i rata u Ukrajini i ponovnog stradavanja civila i djece.

- Prije toga je bila Sirija, zatim Palestina, nedavno Ukrajina. To zlo ne prestaje. To se dešava redovno u bilo kojem dijelu svijeta. Uglavnom najviše stradaju nevini i djeca. Ne poštuju se ni međunarodne konvencije ni običaji ratovanja, a da ne govorimo o nekom moralu i časti tih koji nose oružje - dodao je Grabovica.