- Novoimenovani ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić je prije preuzimanja funkcije poslao jasnu poruku bh. javnosti srpskim nacističkim pozdravom ispred državnog parlamenta čime je kazao sve o sebi i karakteru predstavnika entiteta RS u državnim institucijama.

Žmireći na te i takve pojave, kao i na sveprisutni srpski (z)efašizam, kanališući svoje napore ka borbi protiv korpucije američka strategija vanjske politike za Balkan koju provodi američki specijalni izaslanik Gabriel Escobar je odredila prioritete u kojima je zadovoljavanje Srbije na prvom mjestu baš kao i 1991. godine. U skladu s tim kalemi se i strategija vanjske politike Evropske unije za Balkan u kojoj se daje ponuda Srbiji u vezi sa rješavanjem pitanja statusa Kosova koja se ne odbija - kaže Ahatović za Faktor. 

VEZANI TEKST - Koga će Vučić poturiti da potpiše sporazum o Kosovu umjesto njega

Dajući prednost Srbiji, nastavlja on, i njenom brižljivom gajenju (z)efašizma i tijesnih veza sa Rusijom sa kojim Vučić ucjenjuje Zapad koji se boji eskalacije sukoba na Balkanu zbog rata u Ukrajini, Beogradu se prihvata sve pa i sofisticirani koncept "velike Srbije".

- Novi sofisticirani koncept "velike Srbije" kani staviti pod kontrolu državne institucije na Kosovu koje se otima, Crnoj Gori u kojoj imaju kontrolu i BiH koju su jučer kreiranjem novog Vijeća ministara u kojem (z)efašistička osovina Čović - Dodik - Vučić - Putin ima kontrolu, već završili.

Time se smiruju (z)efašističke strasti Srbije, odnosno uzima im se motiv za eventualni rat i istovremeno se testiraju tzv. slabi igrači Albanci sa Kosova, Crnogorci i Bošnjaci koji bi sljedom Escobarovog odnosno Kissingerovog pragmatičnog pristupa Balkanu trebali promijeniti strateškog partnera. Naime, u očima Zapada manja je šteta da Bošnjaci, Albanci sa Kosova i Crnogorci pređu u suprotni tabor, nego da se Srbija koja de facto i de jure može pomoći Rusiji da internacionalizira sukob u Ukrajini izazivajući sukobe u reginu i dalje dovodi u vezu sa Rusijom i Kinom - smatra naš sagovornik. 

Ističe kako je to jednostavno objasniti.

- Upozoravao sam godinama da se Srbija naoružava, između ostalog i radi veće težine u međunarodnim odnosima kako bi i argumentom prijetnje silom zadovoljila svoje imperijalne ambicije. Taj moj stav je relativiziran pričom da Srbija nema nikakve šanse protiv NATO-a, ali kao što vidimo u kriznoj situaciji jači adut je uvijek bolje rješenje. I to je ta nova relanost Balkana sa kojom se svi moraju pomiriti ili će snositi posljedice tzv.soft power izmjene političke krvne slike. Ne treba zbog toga dramiti i biti ostrašćen. Naprotiv, promjena politike velikih je normalna pojava. Nikada veliki nisu marili za interese malih, nebitnih i nejakih koji usput ne poštuju sebe ni svoje vrijednosti.

Jasno je da je Srbija izabrala pravo vrijeme za kreiranje "velike Srbije" kao i 1991. nakon pada SSSR-a. Sada je pitanje Rusije i njenog budućeg statusa na međunarodnoj sceni otvoreno. Ovoga puta to rade milom, jer silu nikad nisu znali upotrijebiti. Zato je sad Sarajevo na redu da ponudi smislen i trezven odgovor na novu geopolitičku situaciju na Balkanu u kojoj je Srbija u glavnoj ulozi, a ostali se testiraju na odanost ideji ujedinjene Evrope i NATO-a kao kolektivnog sistema sigurnosti. Zato insisitiranje na daljem NATO putu mora i dalje biti prioritet i pored svih prijekora, ponižavanja, izazova, testiranja i nemoralnih ponuda kojih neće faliti i sa (z)efašitičke strane - kategoričan je Ahatović.