Za porodicu Ahmiš Kurban-bajram je jedan od najposebnijih praznika, mubarek dani koje provode sa svojim najmilijima.

Mahira i Esed radost Bajrama dijele sa jedanaestogodišnjom Sumejjom i osmogodišnjim Imranom, te sa svim dragim gostima koji im dođu na neizostavne bajramske kolače.

U braku su 13 godina, a iako ih je nakon samo godinu i po braka zateklo teško iskušenje, to ih nije spriječilo da budu sretni i uživaju u svemu ostalom što im je Bog dao, a toga je, kažu, puno.

Esed je obolio od multipla skleroze te je njihov život promijenjen iz korijena.

- U životu ako imaš zdrav razum, ne postoji taj fizički nedostatak koji se ne može nadoknaditi – kaže za Faktor Mahira.

{$galerijaFotografija}

Ističe da je za vrijeme Bajrama u njihovoj kući kao i u domovima brojnih muslimanskih porodica, veselo i emotivno.

- Imrana dočekamo sa bajram-namaza, pripremamo bajramski ručak, zatim se kolje kurban. Obavezno obilazimo rodbinu, ali i dočekujemo drage ljude. Uvijek smo veseli, ali taj dan posebno. Elhamdulillah na svemu. Moju Sumejju učim našoj tradiciji i lijepim običajima. Nekoliko dana prije pravimo baklavu i kolače, a na sam dan Bajrama kuhamo pite, dolme, naša lijepa tradicionalna jela. U svemu tome nam pomažu i Esed i Imran, makar u sugestijama – priča Mahira.

Kaže kako su oni jedna složna i veoma povezana porodica.

- Trudimo se da djecu učimo pravim vrijednostima, da ih lijepo vaspitamo, a posebno smo ponosni na hidžab naše Sumejje. Za njih je Bajram jedan od najljepših dana u godini. Oblače se svečano, dijele kurbane, raduju se bajrambanci. Želimo da im bajrami iz djetinjstva ostanu u posebnom sjećanju – ističe, te dodaje da su ponosni na svoju hairli djecu.

Prije dvije godine Mahira i Esed su bili na hadžu i kažu da su posebno emotivni u ovim danima.

- To su posebne emocije, nekako izmiješane. Budi se nostalgija za tim mubarek mjestima, a sretni smo jer smo obavili hadž. Dosta nam je prijatelja ove godine na hadžu. Tamo je sve moguće, sve drugačije. Esed pri velikoj temperaturi dobije spazam, bude u budnoj komi, a tamo, iako su temperature izuzetno visoke, on se osjećao bolje nego ikad – priča sagovornica.

Život porodice Ahmiš je izuzetno dinamičan, ističu kako je drugačiji od nečijeg uobičajenog dana, mjeseca, godine i života uopće.

- Uglavnom, trudimo se da to bude jedan normalan i sretan porodični život što, elhamdulillah, i jeste. Pored mora iskušenja u samo jednom danu, a kamoli za 10 godina bolesti, možemo sa ponosom reći da smo i više nego sretna porodica. Hvala Allahu puni smo optimizma, volje za životom i nade u bolje sutra. Moj Esed je teško bolestan, on ne može ništa sam, ali bukvalno ništa. Ono što može i jeste najbolji suprug i otac na svijetu. Uz Allahovu pomoć i moj trud uspijevamo nekako balansirati. Ponekad ja budem i muško i žensko, zaista se trudim da nadoknadim i njemu i djeci tu neku fizičku aktivnost – priča Ahmiš.

Mahira ističe kako je svom mužu uvijek podrška, i emotivna, psihička, fizička, te da joj ništa nije teško.

- Naprotiv, osjećam se zadovoljno i sretno. Kroz život me vodi vjera, nada u bolje sutra, nada u Allahovu milost i oprost i na kraju nada za vječni smiraj. Dosta me motivišu i moja djeca. Svakako je ovaj svijet prolazan bio bogat ili siromah, zdrav ili bolestan, valja umrijeti, a mi želimo da umremo kao muslimani koji su dali sve od sebe da ispune svoj život na dunjaluku na najbolji mogući način i koliko je to u našoj moći – kaže Mahira.

Ističe kako žive sretno i normalno uz manje poteškoće.

- Mnogo je potrebno sabura, truda, odricanja, pouzdanja u Allaha, vjere, nade, a najviše i najviše sabura – zaključuje Mahira Ahmiš.