VEZANI TEKST - HDZ-ova Jelka Milićević oslobođena, Novaliću četiri, Solaku šest i Hodžiću pet godina zatvora

Optužnicom Tužilaštva Bosne i Hercegovine ona se teretila za nesavjestan rad u službi. Tokom pandemije koronavirusa Milićević je obavljala i dužnost komandantice Civilne zaštite FBiH.

Milićević slovi za jednu od najodanijih partijskom šefu Draganu Čoviću, te stoga i ne čudi što je on tokom procesa u predmetu "Resporatori" ne samo kao predsjednik HDZ-a, već je u tu funkciju stavio i svoje privatno udruženje HNS, kontinuirano ponavljao, čime je vršen indirektni pritisak na pravosuđe, da je njegova miljenica "uvrštena u optužnicu iz nečijih političkih potreba".

Milićević je 2006. godine založila svoju imovinu za kauciju kako bi Čović bio pušten iz zatvora, te stoga i ne čude šefove izjave kojima amnestira odanu mu Milićević jer je došlo vrijeme da se oduži za sve što je činila za njega u proteklih 15-ak godina.

Čović je tada bio nepravosnažno osuđen na pet i po godina zatvora zbog zloupotrebe položaja i ovlasti, korupcije i drugih sličnih krivičnih djela u vrijeme kada je bio federalni ministar finansija Federacije BiH, ali advokatski tim uspio je pobiti tu presudu te je on i oslobođen.

Tadašnji predsjednik Federacije BiH Niko Lozančić i još 11 ministara ili visokih dužnosnika HDZ-a među kojima i Milićević založilo je svoju imovinu kao jamstvo za puštanje na slobodu Dragana Čovića.

VEZANI TEKST - Je li ovo plan Trojke i HDZ-a: Osuditi Novalića, osloboditi Milićević, pa imenovati Vladu FBiH bez Lendine saglasnosti?

To su učinili tadašnja federalna ministrica pravosuđa i potpredsjednica HDZ-a BiH Borjana Krišto, prvi čovjek HNK Miroslav Ćorić, mostarski poduzetnik Dinko Slezak, nekadašnja ministrica vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Mila Gadžić, član Središnjeg odbora HDZ-a Vlado Čuljak, bivši zamjenik federalnog revizora Brana Kolobarić te Milićević koja je u to vrijeme bila članica Komisije za procjenu imovine poduzeća Soko.

Milićević je bila i član Upravnog odbora Agencije za bankarstvo BiH.

Kao članica Komisije za procjenu imovine preduzeća Soko čiji je direktor nekada bio Čović, spominjana je u kontekstu afere Soko, a u vezi sa zloupotrebom službenog položaja i ovlaštenja uz Josipa Gojaka i Branka Kolobarića.

Od ranije je poznato iz iskaza Kemala Čauševića, nekadašnjeg direktora UIOBiH, da je prodajom nekretnina kompanije Soko Čović napravio milionski kriminal, odnosno oštetio državni budžet. Milićević je bila direktor finansija u prvoj kompaniji. 

Godinama su se uz privatizaciju Sokola vezale brojne afere, mediji su pisali da je vođena istraga protiv čak 40 osoba, da bi se kasnije ta brojka smanjila na 11, među kojima se spominjalo i ime Jelke Milićević. Optužnica je na kraju podignuta protiv četiri osobe, koje su potom oslobođene, a Milićević je u tom procesu imala status svjedoka.

VEZANI TEKST - Suđenja političarima: Rekorder Čović, ko je do sada osuđen, a ko oslobođen

Prije 18 godina, tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown smijenio je sa funkcije člana Predsjedništva BiH lidera HDZ-a Dragana Čovića, koji je bio optužen za kriminal i korupciju.

U novembru 2006. godine Sud BiH nepravosnažno je osudio Dragana Čovića na pet godina zatvora jer je kao ministar finansija FBiH zloupotrijebio svoj položaj i omogućio firmama porodice Lijanović iz Širokog Brijega da izbjegnu plaćanje više od 1,8 miliona KM carinske takse.

Sud BiH se, nakon provedenog žalbenog postupka, u junu 2008. proglasio nenadležnim. Predmet je ustupljen Tužilaštvu Kantona Sarajevo, a suđenje nikada nije nastavljeno. Indikativno je da su u ovom slučaju, kako su tada mediji objavljivali, nestali originalni dokumenti iz tužilačkog spisa, u začaranom krugu Sud BiH - Tužilaštvo BiH - Tužilaštvo KS.

U aprilu 2009. godine, Edhem Bičakčić i Dragan Čović optuženi su da su u periodu od 1999. do 2000. godine zloupotrijebili svoj položaj federalnog premijera i zamjenika premijera i ministra finansija.

Optužnica ih je teretila da su odobrili dodjelu sredstava iz budžeta FBiH za 1999. i 2000. godinu za rješavanje stambenih pitanja uposlenika u tijelima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti BiH i FBiH, čime su navodno pribavili drugom korist u iznosu od 3.671.398,76 maraka, čime su nanijeli štetu budžetu FBiH. Godinu dana kasnije, u aprilu 2010. godine, Sud BiH oslobodio ih je optužbi, a u januaru 2011. godine potvrđena je oslobađajuća presudu.

U januaru 2010. godine, pred Kantonalnim sudom u Mostaru teretio se zajedno sa još šest optuženih da je tokom 1999. godine djelujući u svojstvu zamjenika federalnog premijera i ministra finansija zloupotrijebili svoj položaj u procesu prijenosa većinskog vlasničkog udjela HPT d.o.o. Mostar u preduzeću Eronet d.o.o. Mostar vrijednog 4.674.059,50 KM na tri privatna preduzeća: Hercegovina osiguranje d.o.o. Mostar, Alpina Comerc d.j.o. Široki Brijeg i Croherc AG d.j.o. Mostar.

Naravno, kao i u prethodnim slučajevima i u ovom je Čović bio "nevin". U junu 2011. godine, Kantonalni sud u Mostaru oslobodio je sve optužene od krivice, a u martu 2013. godine i Vrhovni sud FBiH potvrdio je oslobađajuću presudu. Iako je nadležnim tužilaštvima dostavljana dokumentacija, Čović nikada nije odgovarao za slučaj mostarskog kombinata Soko.