Križevići su nekada bili najveće povratničko naselje, ali je nepovoljna situacija u našoj zemlji uzrokovala da mnogi, kaže Ahmed efendija Hamidović, imam džemata Gornji Križevići, krenu u bijeli svijet "trbuhom za kruhom".

Ahmed efendija Hamidović

- Povratak u Križeviće počeo je 1999. godine, tada je sve bilo sravnjeno sa zemljom. No, zahvaljujući pomoći i donacijama vratili smo se i održali na svojim imanjima – govori Hamidović.

Džamija u Gornjim Križevićima, koja je stara 92 godine, do temelja je srušena, a prije toga je spaljena, kao i cijelo selo u maju 1992. godine.

- Stara džamija u Gornjim Križevićima prvi put je izgrađena 1929, rekonstruisana 1963, a obnovljena 2002. godine. Ponosni smo na njenu dugu tradiciju postojanja – dodaje Hamidović.

Na područja Mjesne zajednice Križevići tokom protekle agresije na BiH ubijena su 92 civila. Tijela svih ubijenih, kaže Hamidović, još nisu pronađena.

Džamija u Donjim Križevićima

- Prije dvije godine tijelo jedne osobe pronađeno je, ali za mnogima se još traga. Križevići su mjesto koje se jednim dijelom veže i sa Federacijom BiH, tačnije sa Nezukom, pa je i to razlog što nije bilo puno više žrtava jer su mnogi na vrijeme uspjeli pobjeći srpskom agresoru – dodaje Hamidović.

Kaže kako je najveći problem zadržati povratnike na svojim imanjima jer mnogi odlaze za poslom u druge zemlje, najviše u Sloveniju, a odatle dalje u Belgiju, Njemačku...

- Ljudi odlaze zbog manjka perspektive jer se nemaju gdje zaposliti i tako hraniti porodice. Što se tiče odnosa vlasti Zvornika prema našim povratnicima, on jeste korektan, nismo imali nikakvih incidenata, ali problem je što nema nikakvih naznaka za otvaranje radnih mjesta, fabrika, kako bi se omladina zadržala. Ništa se ne radi po tom pitanju. Ne znam da li to vlasti RS-a, odnosno Zvornika, namjenski, da tako kažem, rade kako bi se povratnici na taj način natjerali da odu iz RS-a ili je to trend koji je evidentan u cijeloj BiH, pa i šire na čitavom Balkanu. Ali želim kazati da je naš narod prolazio kroz puno teže periode u historiji, i opstajao, pa se nadam da ćemo i ovo prevazići – naglašava Hamidović.

Kako bi opstali na svojim imanjima, povratnici traže i veću podršku nadležnih vlasti u Federaciji BiH.

- Trebamo i jaču i veću podršku iz Federacije BiH, da se ne osjećamo odbačeno. Do sada su Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica te mnoge druge organizacije iz većeg bh. entiteta učestvovali u izgradnji sela. Ministarstvo je u saradnji sa Gradom Zvornikom izgradilo fiskulturnu salu za djecu u Križevićima. Napretka ima, ali nam treba više pažnje i projekata kako bismo zadržali mlade – ističe Hamidović.

Osnovnu školu "Desanka Maksimović" u Križevićima, koja je jedna od šest područnih škola, pohađa 108 učenika bošnjačke nacionalnosti. Svaki razred ima po jedno odjeljenje. Nekad su odjeljenja brojala i po 20 učenika, sada ih je uglavnom od 10 do 15.

Abdurahman Mujkić učitelj je, a obavlja i funkciju upravnika škole. Kaže kako djeca od četvrtog razreda pohađaju grupu nacionalnih predmeta.

- Nastava se odvija po planu i programu entiteta RS, s tim da od grupe nacionalnih predmeta naša djeca imaju pravo na Bosanski jezik ili kako je sada preimenovan u jezik bošnjačkog naroda te Prirodu i društvo. Eto, tu su nam, da tako kažem, izašli ususret – navodi Mujkić.

Područna škola u Križevićima izgrađena je 2000. godine od donacija, pa je više od 20 godina od tada dotrajalost zgrade, kako kaže Mujkić, vidljiva na svakom koraku.

- Prošao je projekat oko utopljavanja prozora i fasade. Odazivaju nam se razna udruženja, kao što je udruženje studenata Ekonomskog fakulteta u Sarajevu oko pomoći uređenja školskog igrališta, a dali su i školski pribor učenicima koji dolaze iz siromašnijih porodica – dodaje.

Nastavu u Područnoj školi u Križevićima pohađaju djeca iz 20-ak okolnih sela, a neka od njih do škole putuju i više od četiri kilometra. Iz najudaljenijih sela nekada je, kaže Mujkić, bio organiziran prijevoz djece kombijem, ali toga više nema.

Abdurahman Mujkić

- Djeca sada u školu dolaze pješke. Grad Zvornik učenicima koja putuju više od četiri kilometara plaća jedan dio prijevoza, ali to nije rješenje. Takva djeca u zimskim mjesecima na nastavu dolaze mokra i smrznuta. Ovdje ne postoji nikakva redovna autobuska linija koja bi mogla prevoziti djecu. Autobus Drina Trans vozi do prvog snijega, a onda prekida vožnju do proljeća. Roditelji se nekad udruže, naravno, kada su u mogućnosti, pa privatnim vozilima prevoze djecu do škole – naglasio je Mujkić.