Razlog tome nisu prijetnje niti strah od nekoga, nego kako je to svjedok rekao kako bi zaštitio svoju porodicu, tačnije kćerke od saznanja da im je otac svjedok. Odbrana Bakira Alispahića i sam Alispahić usprotivili su se ovakvoj odluci, jer ne postoji nikakav zakonski osnov da mu se odobri, ali je Sud BiH ipak udovoljio ovom zahtjevu.

Advokatica Mirna Avdibegović nakon ulaganja prigovora istakla je da 'ne postoji zakonski osnov za ovakav postupak'.

- Tražim od Suda BiH da ovdje imamo iste aršine. Ja u ovom montiranom procesu trpim uvrede, ako ja mogu dolaziti svake sedmice i ljudi me zaustavljaju i pitaju jeste li vi iz Dobrovoljačke, ne znam šta je sporno da svjedok govori imenom i prezimenom - kazao je Alispahić.

No, plaćeni vojnik Vojske Jugoslavije započeo je svoje svjedočenje, a medijima je zabranjena objava njegovog imena.

Svjedok koji je također 2. maja pucao u Sarajevu u unakrsnoj borbi na Bistriku ispričao je da je vojnik dobrovoljac postao 13. januara 1992. godine, a da je 1. aprila potpisao ugovor s Vojskom Jugoslavije. Prema njegovim riječima, u Komandu Druge vojne oblasti došao je 15 dana ili mjesec prije maja, odnosno spornih događaja u Dobrovoljačkoj.

Napadnuta kasarna na Bistriku

Tužiocu Mladenu Vukojičiću je kazao da je 2. maja napadnuta kasarna na Bistriku u popodnevnim satima, te da su uzvraćali vatru.

- U jednom momentu bačen je suzavac na nas. Kapetan Dragoslav Stanković mi je naredio da idem s njim u magacin po maske. Otišli smo da uzmemo. Tada sam vidio jedno tijelo u hodniku kasarne - kazao je svjedok, piše NAP.

Ispričao je da je nešto prije toga u vozilu ubijen vozač Divović, koji je uspio dovesti vozilo do kasarne, ali je preminuo.

- Ujutro 3. maja Stanković me obavijestio da su se uspjeli dogovoriti, da će doći predsjednik Alija Izetbegović, da ćemo mi ići u Lukavicu. Kasnije sam, pošto sam bio na straži vidio sam Aliju i neku ženu. Ušli smo u kamion pod ceradom. Imali smo lična naoružanja. Nedugo, možda sto metara smo vozili čula se pucnjava. Presjekli su kolonu. Vidio sam civile, Stanković se otimao, nije dao pušku. Ja sam mu rekao da preda, da nas ne ubiju - ispričao je.

Kazao je da su ih polegli na zemlju, a da mu je vojnik regrut kazao da namaže lice prašinom da ne vide da je stariji.

- To sam uradio. Poveli su nas prvo u diskoteku neku. Tamo su nam uzeli podatke i odveli nas u FIS. Pred FIS-om su mislili da sam povrijeđen, pa su me htjeli odvesti doktoru. Rekao sam da je to prašina, pa su me odveli da se umijem - istakao je ovaj svjedok.

Ispričao je da su ga tri puta pretukli i to civil, neki policajac (plava uniforma nije vidio ambleme) te neki oficir u crnoj uniformi.

Kasnije je u unakrsnom ispitivanju kazao da nema medicinske dokumentacije iz tog perioda i da po dolasku u Lukavicu nije tražio medicinsku pomoć. Advokatica Lejla Čović tražila je od svjedoka da kaže je li mu poznato da su 2. maja jedinice iz Druge vojne oblasti izašle iz komande i u centru grada izvodili borbe, a svjedok je kazao da to ne zna.

On "ne zna ni da je Sarajevo granatirano sa srpskih položaja" iako je u izjavi datoj  2011. godine kazao da je 3. maja Sarajevo granatirano sa srpskih položaja. 

Advokatu Senadu Pizoviću potvrdio je da ostavlja mogućnost da je to tačno da je rekao, a nakon što je Pizović pitao zbog čega je kazao da su 2. maja 'očekivali napad na kasarnu'.

"Nije znao" da je 2. maja gorjelo pola Sarajeva

Nije znao ni da je 26. aprila 1992. godine iz Druge vojne oblasti pucano na civile kada je ubijen Senad Šandirović, sekretar SDP-a, niti da je gorjelo 2. maja pola Sarajeva.

Potvrdio je da je ostao u Vojsci Republike Srpske, a da je u aprilu i maju plaćen od Vojske Jugoslavije te je rekao broj vojne pošte 82-40.

Potvrdio je da je davao iskaz 1994. godine na Palama pred istražnim sudijom iz Beograda Zdravkom Petrovićem, a da je iskaz davao i u Beogradu nekad poslije 2011. godine. Kada je riječ o njegovim nadređenim nije se mogao sjetiti niti jednog imena, izuzev izvjesnog Bubala, koji ga je i prebacio iz kasarne Viktor Bubanj u Komandu druge vojne oblasti.

Sudija Darko Samardžić pitao je svjedoka šta im je rečeno u vezi sa naoružanjem kada su krenuli u kolonu. Svjedok je kazao da im je kapetan Stanković kazao da ponesu lično naoružanje.

Nastavak suđenja u ovom predmetu je 15. marta.

U slučaju "Dobrovoljačka" postupak se vodi protiv Ejupa Ganića i još devet osoba, a optužnica Tužilaštva BiH odnosi se na događaje od 3. maja 1992. godine, i odnose se na stradanje osam ubijenih žrtava u koloni JNA.