Već nekoliko dana Amir, koji živi u Tuzli, boravi u Srebrenici kod rođaka Mehmedalije Bešića.

- Ovaj 11. juli će biti specifičan. Zbog koronavirusa dženazi i ukopu u Srebrenici moći će prisustvovati mali broj ljudi. Nažalost, mnogi Bosanci i Hercegovci neće moći da se poklone žrtvama genocida u Srebrenici. Došao sam nekoliko dana ranije da se psihički pripremim za 11. juli. Bol je sve veći i vrijeme ne liječi rane. Nažalost, ni ono nam nije saveznik - kaže Amir.

Šečić je knjigu posvetio ocu Ibrahimu, koji je ubijen u srebreničkom genocidu i kojeg nije upoznao. Ona svjedoči o njegovoj pobjedi nad nesretnim okolnostima, preprekama i životnim iskušenjima koja je prošao nakon što ga je majka Fenzila napustila kao bebu. Imao je samo tri dana kada je ostavljen u Domu za nezbrinutu djecu u Tuzli. Amir je tu odrastao.

- Odrastanje bez roditelja, ljubavi majke i oca, podrške, pomoći, savjeta najbližih, sa saznanjem da me je majka napustila, velika je bol koju nosim kroz život. Za mene majka ne postoji. Ona me je ostavila i nastavila da živi kao da ne postojim. Za mene je mrtva. Imam dvije želje u životu. Prva je da jednog dana osnujem porodicu, da svoju djecu obgrlim ljubavlju i pažnjom, onom nezamjenjivom roditeljskom, koju ja nikada nisam imao. A druga želja je da budem policajac i da dijelim pravdu. Život je bio nepravedan prema meni. Nekako uspijevam osigurati egzistenciju od prodaje knjiga, ali i pomoći dragih ljudi. Imam veliku podršku porodice Beganović iz slovenskog Kopra, a koji su porijeklom iz Cazina - kaže Amir Šečić.