Analizirajući Putinova očekivanja iz agresije na Ukrajinu, povukao je paralelu sa ratom u Bosni i Hercegovini i očekivanjima koje je agresor imao u našoj zemlji.

- Poput današnje Rusije, srpske snage uživale su u ogromnoj oružanoj nadmoći, ali često su zastajali gdje god su lokalni nesrbi pružili otpor - naveo je autor teksta.

Ocjenjuje da Putin nije bio svjestan kapaciteta vlastite oružane snage pa je  očekivao da će "specijalna vojna operacija" u Ukrajini biti gotova za nekoliko dana. No, ističe, vojna nesposobnost Rusije začudila je mnoge zapadne stručnjake za sigurnost.

- Za mene donosi odjeke manjeg, obuzdanijeg, ali uprkos tome razornog rata u bivšoj Jugoslaviji - navodi Little podsjećajući na prirodu sukoba ranih 90-ih godina prošlog stoljeća u Bosni i Hercegovini i povlači paralelu sa Ukrajinom.

Putinov pogled na Ukrajinu jednak tvrdnjama srpskih nacionalista o Bosni i Hercegovini

- Godine 1992. srpski nacionalisti pokrenuli su rat kako bi ugušili novu neovisnu državu Bosnu i Hercegovinu odmah po njenom rođenju. Tvrdili su da je bosanski identitet lažan, da bosanska državnost nema historijski legitimitet, da je ona stvarno dio Srbije. Upravo je to Putinov pogled na Ukrajinu - podcrtava Little.

Poput današnje Rusije, nastavlja, srpske snage uživale su u ogromnoj oružanoj nadmoći.

- Ali često su zastajali gdje god su lokalni nesrbi pružili otpor. Činilo se da nisu u stanju zauzeti mjesta ili gradove – nisu se željeli boriti ulicu po ulicu, pješice. Bosanskohercegovački branioci u početku su bili jako loše opremljeni – sjećam se dječaka u patikama u sarajevskim rovovima s jednim AK-47 kojeg je dijelio sa još dvojicom. Ali oni su branili svoj glavni grad gotovo četiri godine. Slična je odluka i kod mladića koji se dobrovoljno javljaju u obranu Kijeva - navodi Little te dodaje kako su se Srbi umjesto osvajanja opedijelili za opkoljavanje, bombardiranje, isključivanje vode, plina i struje.

Sada se, ocjenjuje Little, to događa u ukrajinskim gradovima, a jedan od njih je Mariupolj.

- Nakon što građane ostavite bez vode, prisiljeni su izaći na ulice kako bi se snašli za vodu; ako isključite struju smrzavat će se u stanovima. Ubrzo će im ponestati i hrane. Da li je to ono što Rusi spremaju za Mariupolj, Harkov, Kijev - pita Litlle i nastavlja:

- Ali skoro četiri godine ove okrutnosti dale su bosanskohercegovačkoj naciji temeljni narativ otpora, patnje i herojske borbe. Identitet Ukrajine će također biti dodatno ojačan načinom na koji su se Ukrajinci borili. Ukrajinski govornici ruskog nisu se osjećali "oslobođeni" invazijom. Dokaz je da i oni vjeruju u Ukrajinu kao suverenu državu. Putinov rat, čiji je cilj ponovno ujedinjenje onoga što on vidi kao dva dijela ruske nacije, već ima suprotan rezultat – jačanje volje većine Ukrajinaca da traže sudbinu oslobođenu ruske dominacije.

Koliko malo Kremlj razumije svoje "blisko inostranstvo"

Little primjećuje kako je ostatak istočne Evrope ranih 1990-ih, dok je rat bijesnio na Balkanu, pokušavao da zadrži svoje "prirodno" mjesto neovisnih suverenih država u Evropi u miru jedna s drugom, te da je tada bilo daleko od sigurnog da će bilo kojoj od njih biti dopušteno da se pridruži NATO-u. Tada se govorilo o eventualnom formiranju istočnoevropskog sigurnosnog bloka, koji bi djelovao kao tampon zona između Rusije i NATO-a.

Rušenje željezne zavjese, podsjeća autor, pokrenulo je novo pitanje u geopolitici – koliko se zapadni svijet prostire na istok Ispričao je anegdotu koja se desila 1990-ih u Moskvi. Po povratku iz Praga, Moskovljanka je s vozačem s aerodroma razmijenila par riječi o svom putovanju. - Provela sam vikend u Pragu - rekla je, na što joj je vozač odgovorio: - O Prag. To je dobro, to je naše.

Ali, ističe Little, Berlinski zid je već odavno bio srušen i to nije bilo "naše". S izuzetkom Ukrajine.

- Ime zemlje dolazi od ruske riječi za rub ili periferiju. Putin na nju ne gleda kao na susjednu zemlju, već kao na pograničnu zemlju same Rusije – i želi da se ona vrati u rusko okrilje. Šta je potrebno za to? Kako se može pokoriti nacija koja je pružila tako jedinstven otpor? Gotovo je sigurno da je pretjerao. Sada ga nekoliko faktora treba zabrinuti - ističe Little i nabraja kako su stanje Putinovih oružanih snaga i otpor ukrajinske odbrane najveći razlozi za brigu.

Postavlja pitanje, da li je Putin stvarno očekivao da će ruski narod Ukrajine dočekati njegove trupe kao oslobodioce i da li je stvarno vjerovao da je ustanak 2014. – koji je promoskovsku vladu zamijenio onom orijentiranom na Zapad – bila zapadnjačka zavjera?

- Ako jest, onda to otkriva koliko malo Kremlj razumije o svom "bliskom inostranstvu" - naveo je Little.

Ocjenjuje međutim da je Putinova najveća greška bila podcjenjivanje odlučnosti Zapada, te navodi primjer Njemačke koja se nakon godina upotrebe meke moći odlučila za čvrstu moć. Nijemci su, navodi, udvostručili izdvajanja za odbranu, šalju oružje u Ukrajinu, ukidaju ovisnost o ruskom plinu obustavljajući Sjeverni tok 2... 

Little naglašava da su Rusiju pogodile i mnoge sankcije, rublja je pala, Rusija se izbacuje iz globalne ekonomije, nezaposlenost će rasti, inflacija će narušiti životne ušteđevine. Ocjenjuje da ćemo svi biti pogođeni, a da će globalna ekonomija nazadovati najviše od kraja Hladnog rata. Ističe da se uspostavlja nova ekonomska željezna zavjesa koja odvaja Rusiju od Zapada, jer će biti kažnjene i sve zemlje i kompanije koje budu nastavile trgovatri s Rusijom. 

Napominje, međutim, da će novonastala situacija ovisiti donekle i o Kini, no naglašava da je ovo rat koji suprotstavlja svjetske demokratije svjetskim autoritarnim režimima.

Bitniji događaji koji su obilježili Putinovu karijeru

Little podsjeća da je raspad Sovjetskog saveza Vladimir Putin nazvao najvećom katastrofom 20. stoljeća te podsjeća na bitnije događaje koji su obilježili njegovu karijeru.

- Prije dvije decenije poslao je vojsku u Gruziju tvrdeći kako podržava otcjepljenje regije. Kasnije je poslao špijune u britanske gradove naoružane nervnim agensima da ubijaju prognane Ruse. Godine 2014. napao je istočnu Ukrajinu i anektirao Krim. Uprkos svemu tome, Njemačka, i veći dio EU-a, bili su zaključani u ovisnosti o ruskom plinu. Godinu dana nakon aneksije Krima, odobrili su izgradnju novog plinovoda, Sjeverni tok 2, za povećanje opskrbe - pojašnjava.

Ukazuje na rusko prisustvo i u Velikoj Britaniji ističući da  je London bio sigurno utočište za ruski novac otkako je John Major bio premijer.

- Ruski oligarsi ovdje su parkirali milijarde, oprali svoj novac, kupili najprestižnije privatne kuće u glavnom gradu, družili se s političarima i donirali novac za svoju kampanju. Za to vrijeme Putin je djelovao samozadovoljno. Prvo, vjerovao je da je Zapad u hroničnom padu, oslabljen unutrašnjom podjelom i ideološkom ogorčenošću, a izbor Donalda Trumpa i Brexit vidio je kao dokaz za to - ocjenjuje.

Uspon desničarskih autoritarnih vlada u Poljskoj i Mađarskoj, nastavlja, bio je još jedan dokaz raspada liberalnih vrijednosti i institucija. Ponižavajuće povlačenje SAD-a iz Afganistana bio je dokaz slabljenja moći koja se povlači sa svjetske pozornice.

- Drugo, pogrešno je shvatio šta se događa na njegovim granicama. Odbio je vjerovati da bi niz demokratskih pobuna u bivšim sovjetskim republikama – Gruziji (2003.), Ukrajini (2004.-2005.) i Kirgistanu (2005.) – mogao biti autentičan izraz narodne volje. Budući da je svaki bio usmjeren na uklanjanje korumpiranih i nepopularnih promoskovskih vlada, Kremlju se činilo samorazumljivim da su to djela stranih obavještajnih agencija, Amerikanaca i Britanaca posebno – napredni marš zapadnog imperijalizma na teritorij koji je s pravom i historijski ruski - istakao je između ostalog u svojoj analizi Allan Little.