Ivana Korajlić, izvršna direktorica Transparency Internationala u BiH, smatra da Državno tužilaštvo ne koristi iste kriterije kada odlučuje o preuzimanju predmeta.

- Apsolutno je da se ovdje radi o dvostrukim aršinima, jer kada se pogleda šta Tužilaštvo BiH procesuira i na koji način, stiče se dojam da se radi o klasičnim političkim obračunima - kaže ona i dodaje kako "ne samo da istražuju (Tužilaštvo BiH) slučaj respiratora, a ne vode slučaj nabavke pokretne bolnice, već i u samom predmetu oko respiratora nisu dosljedni".

- Ako uzimamo odgovornost premijera, kao nekog ko je glavni u Vladi Federacije, ne mogu se zanemariti drugi ministri i osobe koje su bile uključene u nabavku respiratora, a koje nisu obuhvaćene istragom - kaže Korajlić.

Dva predmeta, dvije različite prakse

Državno tužilaštvo još nije zvanično objavilo kada očekuje donošenje tužilačke odluke u istrazi nabavke respiratora iz Kine vrijedne više od deset miliona maraka, u kojoj su osumnjičeni premijer Vlade Federacije BiH Fadil Novalić, suspendovani direktor FUCZ-a Fahrudin Solak, vlasnik firme Srebrena malina Fikret Hodžić i direktor Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH Aleksandar Zolak.

Na upit da li slučaj "Respiratori" ima sličnosti sa nabavkom pokretne bolnice, iz Državnog tužilaštva nisu dali odgovor.

Pravni ekspert i dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta Vitez Goran Šimić, za BIRN BiH je kazao da je Državno tužilaštvo moralo podjednako pristupiti ovim predmetima, izražavajući jednako sumnju da će oba predmeta ugledati neki konkretniji tužilački ishod, zbog, kako je kazao, nepostojanja društvene snage, ali i političke volje da se visokopozicionirana lica dovedu pred lice pravde ukoliko za to postoje dokazi.

- Nisam imao uvid u ove predmete, ali sudeći po onome što je prezentirano u javnosti, radi se o sličnim stvarima. Iako su različite javne nabavke bile, oba predmeta su pompezno politički najavljivana i oba su doživjela isti krah - kazao je Šimić.

Upitan šta bi mogao biti razlog ovakvog pristupa sličnim predmetima, Šimić kaže da je to pitanje za Tužilaštvo BiH, "čije je rukovodstvo zaboravilo da njihov rad plaćaju građani, koji imaju pravo znati šta se dešava sa predmetima u BiH".

- Pitanje zašto se ne bave pokretnom bolnicom jednako kao respiratorima je isto što i pitanje zašto se Tužilaštvo BiH ne bavi istragom i procesuiranjem političara u BiH koji javno rade i govore o razgradnji i destabilizaciji BiH. Tužilaštvo je odavno izašlo iz svojih okvira, stavili su se u poziciju nedodirljivih, kao da rade i žive od svog privatnog novca - naglasio je Šimić.

Slično razmišlja i bivši sudija Ustavnog suda BiH Krstan Simić, koji je za BIRN BiH kazao da su oba predmeta "apsolutno ista".

Dodatni impuls predmetu "Respiratori", kaže on, daje činjenica što je u istragu naknadno uključen Aleksandar Zolak, direktor Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH.

- Istina, jeste naknadno uključen u istragu, ali je to jedan dodatni impuls, jer Državno tužilaštvo je nadležno za procesuiranje državnih funkcionera svakako. Ipak, smatram da je Državno tužilaštvo u oba predmeta trebalo vršiti procjene po jednakom principu i razmatrati oba predmeta na isti način. Baš onako kako je to rađeno u predmetu "Respiratori" - rekao je Simić.

Republičko javno tužilaštvo Republike Srpske, još uvijek vrši provjere u predmetu o nabavci pokretne bolnice, iako je od same nabavke prošlo pet mjeseci.

Policijski službenici Uprave za organizovani i teški kriminalitet Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS), po zahtjevu Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala Republičkog javnog tužilaštva, provode istražne radnje u vezi sa predmetom nabavke pokretne bolnice, koju je Vlada RS-a platila 3,6 miliona KM, ali joj je taj novac vraćen i nabavka obustavljena nakon što se uvoznik suočio sa problemima pri uvozu. Tužilačka odluka u ovom predmetu još nije donesena, potvrđeno je za BIRN BiH.

Sekretar Republičkog javnog tužilaštva Dragica Tojagić kazala je u pisanom odgovoru da Tužilaštvo provjerava navode Agencije za javne nabavke o nepravilnostima uočenih kod nabavki Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske tokom vanrednog stanja.

Državno tužilaštvo nije preuzelo i ovu istragu jer ima različit odnos prema tužilaštvima u dva entiteta, smatra Ragib Hadžić, dugogodišnji advokat, koji je u svom radu zastupao u predmetima organizovanog kriminala.

- Slijedom svih činjenica prezentiranih u javnosti od strane Tužilaštva i svih koji se bave respiratorima i nabavkom pokretne bolnice, nameće se logično rješenje, da Tužilaštvo vodi dvostruke aršine. Zašto tražiti neke druge izgovore, kada je očito da se radi o političkim obračunima - smatra Hadžić.

Rifat Konjić, dugogodišnji advokat i nekadašnji sudija, Tužilaštvo BiH smatra najslabijom karikom domaćeg pravosuđa.

- To odgovorno tvrdim. Još od 2003. godine kada je Tužilaštvo preuzelo vođenje istraga od policijskih struktura, kvalitet predmeta je u padu konstantno. Politički uticaj je izuzetno jak i to treba reći, pa se onda i dešavaju stvari poput respiratora i pokretne bolnice. Odavno već imamo na sceni scenarije, da kada nekoga treba diskreditovati, smijeniti, Tužilaštvo BiH podigne optužnicu i to je to - mišljenja je Konjić.

Brojni zanemareni predmeti tokom pandemije

Odluku o kupovini pokretne bolnice Vlada RS-a donijela je 21. marta ove godine, a u tu svrhu je izdvojeno 3,6 miliona maraka. Kako je saopšteno iz Vlade RS-a, nabavka pokretne bolnice sa 500 bolničkih kreveta i cijelom pratećom opremom u površini od 6.000 kvadrata, trebala je biti obavljena posredstvom Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske.

Međutim, prvi kontigent opreme za pokretnu bolnicu na banjalučki aerodrom je stigao 3. aprila, a tom prilikom medijima je saopšteno da se očekuje još pošiljki sa potrebnom opremom, te je već tada bilo jasno da oprema neće biti isporučena u predviđenom roku od deset dana.

Republički štab za vanredne situacije u RS-u usvojio je 24. aprila zaključak o dopuni zaključka o nabavci pokretne bolnice, kojim se precizira da treba biti plaćen i avionski transport pokretne bolnice do Republike Srpske.

Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske, koji je zaključkom zadužen da sklopi ugovor o plaćanju transporta pokretne bolnice do aerodroma Mahovljani, potvrdio je medijima da je avionski transport pokretne bolnice plaćen 379.431 KM.

Da je montaža pokretne bolnice u Zalužanima kod Banjaluke počela, javnosti je saopšteno 29. aprila, a tada je rečeno da isporučioci bolnice imaju zadatak da taj objekat predstave i prvi put postave kako bi se u smjeru njene samostalne montaže obučili i pripadnici Civilne zaštite.

Osim šatora za njeno natkrivanje, pokretna bolnica nikada nije montirana u cijelosti jer se firma, čiji primarni posao nije trgovina medicinskom opremom, suočila sa problemom pri uvozu.

Republičko javno tužilaštvo je nakon velike pažnje javnosti i prijava formiralo predmet, iako je novac plaćen za kupovinu pokretne bolnice, prema uvozniku i saopštenjima iz institucija RS-a, vraćen u budžet.

Hadžić smatra da je Državno tužilaštvo "neobjektivno" u predmetu "Respiratori" ali i pokretne bolnice.

- Zašto se šuti o pokretnoj bolnici? Šuti se jer je nabavljena u entitetu gdje vlada režim jedne politike. Tu prestaje sva priča - govori Hadžić.

Ivana Korajlić smatra kako je Državno tužilaštvo trebalo reagovati i u drugim slučajevima kada je Transparency International podnosio niz krivičnih prijava tokom pandemije, u vezi sa kršenjem javnih nabavki i drugih propisa.

- Ne radi se tu samo o činjenici da se Tužilaštvo BiH ne bavi samo nabavkom pokretne bolnice. Nažalost, nije im palo ni na pamet da istraže ni sklapanje ugovora o nabavkama sa nekvalitetnim ponuđačima, pa smo tako imali slučajeve da u RS-u turističke organizacije nabavljaju medicinsku opremu. Mi smo na to upozoravali, a iako je dokumentacija izuzeta, ništa nije urađeno - kaže Korajlić.

Prvobitno je predmet "Respiratori" i istragu započelo Tužilaštvo Kantona Sarajevo, čija glavna tužiteljica Sabina Sarajlija nije htjela komentarisati ovaj slučaj, navodeći da to ne bi bilo u redu iz etičkih razloga.

Goran Šimić smatra da ova dva slučaja nisu sama po sebi krivično djelo jer je, kako sada stvari stoje uzalud potrošeno 10 odnosno 3,6 miliona KM.

- Problem je to što su se oba slučaja desila u najgorem trenutku za BiH još od rata, dakle kada se pojavila pandemija koronavirusa - zaključio je Šimić.