open-navfaktor-logo
search
Procesi
Dok osuđeni zločinci borave na slobodi, Srbija odbija izručiti pripadnika Armije RBiH
Radićev slučaj, međutim, nije prvi primjer dvostrukih standarda zemalja supotpisnica bilateralnih sporazuma sa BiH, njihovog licemjernog odnosa prema pitanju procesuiranja ratnih zločina, ali i sličnog pristupa pojedinih predstavnika srpskog i hrvatskog naroda u institucijama vlasti BiH
06.11.2018. u 21:46
get url
text
Srbija odbija izručiti Huseina Mujanovića BiH

Bilateralni ugovori koje je BiH potpisala sa Srbijom ili Hrvatskom, a koji se odnose na istraživanje i procesuiranje ratnih zločina, u praksi se nerijetko koriste za amnestiranje osumnjičenih i osuđenih ratnih zločinaca ili uspostavljanje svojevrsnog etničkog balansa u njihovom izvršenju.

Potvrđuju to primjeri kojima smo svjedočili u posljednjih nekoliko mjeseci, a koji su kulminirali transferom osuđenog ratnog zločinca Marka Radića u Hrvatsku te istovremeno umanjenje kazne koju mu je odredio Sud BiH sa 21 godine zatvora na tek 12 godina i šest mjeseci.

Županijski sud u Zagrebu je Radiću umanjio kaznu zatvora jer tamošnje zakonodavstvo ne poznaje institut "udruženog zločinačkog poduhvata". Tako bi ovaj osuđeni ratni zločinac, kojem su dokazani najteži zločini protiv bošnjačkih civila, na slobodu mogao izaći još prije Nove godine.

S tim u vezi je Udruženje žrtava i svjedoka genocida podnijelo krivičnu prijavu protiv ministra pravde BiH Josipa Grubeše (HDZBiH), koji je svojim potpisom na Rješenje kojim se dopušta transfer Radića u Hrvatsku i izvršenje kazne u toj zemlji, iako je državljanin BiH sa stalnim prebivalištem u Mostaru, prekršio odredbe Sporazuma o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u krivičnim stvarima između BiH i Hrvatske.

Iako nije postojala čvrsta osnova da Radić kao državljanin BiH bude izručen susjednoj Hrvatskoj, a još manje da mu se izrečena zatvorska kazna gotovo prepolovi, HDZBiH i institucije Republike Hrvatske su mu u "udruženom zločinačkom poduhvatu" osigurale slobodu.

Radićev slučaj, međutim, nije prvi primjer dvostrukih standarda zemalja supotpisnica bilateralnih sporazuma sa BiH, njihovog licemjernog odnosa prema pitanju procesuiranja ratnih zločina, ali i sličnog pristupa pojedinih predstavnika srpskog i hrvatskog naroda u institucijama vlasti BiH.

Podsjetit ćemo da je još krajem jula ove godine na graničnom prijelazu između BiH i Srbije na osnovu potjernice MUP-a Srbije uhapšen nekadašnji pripadnik Armije RBiH Husein Mujanović. U toku je istraga tamošnjih institucija kojom se nastoji utvrditi Mujanovićeva navodna odgovornost za ratne zločine, a indicije o njenom postojanju se temelje na dokumentima Dokumentacijskog centra Republike Srpske (RS) za istraživanje ratnih zločina. Ta je institucija 6. augusta 2001. godine objavila dokument "Pregled naredbodavaca i izvršilaca zločina u logorima i zatvorima za Srbe u bivšoj BiH u periodu 1992. – 1996. godine", na kojem se nalaze imena 941 osobe, među kojima je i Mujanović.

O obimu i vjerodostojnosti dokumentacije na osnovu koje ga terete dovoljno govori opis "krivičnog djela" kraj njegovog imena i osnovnih podataka.

- Prijavio se u SUP Ilidža 12.11.1991. godine sa stalnim mjestom boravka u Sarajevu, Općina Ilidža, Hrasnica – navodi se u dokumentu Dokumentacijskog centra.

Radić, kojem su ratni zločini dokazani i koji je iz zatvora trebao izaći tek 2027. godine, će Novu godinu dočekati na slobodi, dok će Mujanović, koji se sumnjiči na osnovu dokumenta opskurne institucije, kraj godine dočekati vjerovatno iza rešetaka.

Mujanoviću je, podsjetit ćemo, najprije određen tromjesečni pritvor, koji je produžen zbog "opasnosti od bijega osumnjičenog". Ministarstvo pravde BiH je 22. augusta 2018. godine Ministarstvu pravde Srbije dostavilo zahtjev za izručenje Mujanovića. Međutim, Srbija je prošle sedmice odbila zahtjev BiH za njegovo izručenje BiH, što je za Faktor potvrdila njegova pravna zastupnica Lejla Čović. Advokatski tim u Srbiji će, dodala je, uložiti žalbu na tu odluku.

O odnosu srbijanskog pravosuđa prema zločinima počinjenim u BiH govori i pravna farsa u koju se pretvorilo suđenje pripadnicima Višegradske brigade Vojske RS-a. Apelacioni sud u Beogradu je krajem oktobra, nakon tri i po godine čekanja, potvrdilo optužnicu protiv pet lica osumnjičenih za zločin počinjen u mjestu Štrpci, kada je iz voza oteto i ubijeno 20 civila nesrpske nacionalnosti.

Ništa ažurnije nisu srbijansko pravosudne institucije ni kada je u pitanju procesuiranje zločina u poljoprivrednoj zadruzi Kravica kraj Srebrenice, u kojoj je ubijeno više od 1.300 Bošnjaka. Osmerici pripadnika Specijalne brigade MUP-a RS-a sudi se pred Višim sudom u Beogradu, a ročišta se kontinuirano odgađaju zbog nedolaska optuženih.

Vrijedi podsjetiti da u Srbiji kao slobodan čovjek živi Novak Đukić, ratni zločinac koji je pred Sudom BiH osuđen na 25 godina zatvora, a koji je pravdu izbjegao odlaskom u Srbiju. Njemu je, između ostalog, utvrđena odgovornost za masakr na Tuzlanskoj kapiji, kada je stradala 71 mlada osoba, a ranjeno njih 200. Iako postoji sporazum kojim je utvrđena mogućnost da osobe osuđene u BiH izvrše kaznu u Srbiji, taj proces se odgađa zbog Đukićevih „psihičkih problema“. U ovom slučaju HDZ-ov ministar pravde Josip Grubeša nije osjetio potrebu da intervenira.

- To je definitivno jedan od predmeta za koje u posljednje dvije godine govorimo da je neprihvatljivo da ta presuda nije izvršena. Ta je presuda donesena od strane pravosudnih organa u BiH poštujući sve proceduralne zaštitne mjere, a dužnost je Srbije na osnovu međunarodnih konvencija da izvrši tu kaznu – izjavio je nedavno glavni haški tužilac Serge Brammertz.

Nije samo Srbija utočište za osumnjičene i osuđene ratne zločince. Bivši pripadnici HVO-a spas od sudskog progona i izvršenja kazne traže u susjednoj Hrvatskoj, a tamošnje pravosuđe nije baš najažurnije kada su takvi predmeti u pitanju.

Jedan od takvih je bivši general HVO-a Zlatan Mijo Jelić, koji je iz BiH u Hrvatsku pobjegao doslovno dan uoči hapšenja. On se, na osnovu istrage Haškog tribunala, tereti za ubistvo 50 i ranjavanje najmanje 40 ratnih zarobljenika za vrijeme sukoba u Mostaru 1993. godine i za ostale zločine počinjene u logoru Heliodrom.

Zbog ratnih zločina nad Bošnjacima je na 15 godina zatvora osuđen Dominik Ilijašević Como, ali je i on uspio pobjeći iz mostarskog zatvora i sakriti se u Hrvatskoj.

Trenutno je, prema zvaničnim podacima, evidentirano čak 48 osoba koje su spas od procesuiranja i kažnjavanja pronašle u Srbiji i Hrvatskom, a tamošnje pravosudne institucije se, uprkos postojećim sporazumima, ne trude previše poštivati ih i preuzeti svoj dio posla. Istovremeno se potpisani sporazumi zloupotrebljavaju s ciljem amnestiranja osuđenih ratnih zločinaca, čemu svjedoći slučaj Radić.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.