I zaista je tako. Novembar 6. ostat će zapamćen kao jedan od onih tužnih dana, ne zbog uobičajenog sivila za ovo doba godine, tužan je jer nas je napustio jedan od najboljih među nama – veliki čovjek, prijatelj, prvak i bard bh. glumišta, Dragan Jovičić! Nažalost, nije dobio bitku s koronavirusom. Umro je uoči 66 rođendana koji bi slavio 22. novembra.

A preko svojih uloga, posebno pozorišnih, gdje mu je rijetko ko mogao parirati, i gdje bi pojavljivanjem na sceni zaustavio vrijeme, bio je dio naših života, i ostat će, jer legende ne umiru...

Čitava je lepeza uloga kojim je udahnuo život i oduševio i publiku i kritiku, ali zasigurno je, slažu se mnogi,  uloga Paulina u "Ay, Carmeli" po kojoj će ostati najviše zapamćen. Uz partnericu Selmu Alispahić igrao ju je dvije decenije, uvijek s istim žarom, i uvijek pred punim dvoranama.

Zapravo je nepravedno izdvajati njegove uloge, jer je svaka u njegovoj kreaciji bila savršena na svoj način. U "Velikom briljantnom valceru" je glumio Volođu, Don Žuana u "Don Žuan se vraća iz rata", Nurudina u predstavi "Derviš i smrt"...

- Posebno osjećanje ponosa i sreće što radim ovaj posao vezan je za evropsku turneju predstave "Ay, Carmela". Igrali smo u Barseloni, Londonu, Stuttgartu, Stockholmu, Bordou, Rimu, na Sicijili, Korzici… Neopisiv je osjećaj kada igrate predstavu i kada vas publika u svim tim različitim zemljama potpuno razumije i prihvata s oduševljenjem bez obzira što ne poznaje vaš jezik. Tada vas ispuni osjećaj univerzalne povezanosti ljudskih bića u umjetnosti, humanosti, dobru. Kruna svega bila je kada je autor teksta, Sinistera, rekao da je to najbolje izvođenje njegovog teksta od mnogih koje je gledao – govorio je Jovičić.

Njegov raskošan talenat nagrađen je brojnim nagradama i priznanjima. Grad Sarajevo mu je 1991. godine dodijelio Šestoaprilsku nagrada za doprinos umjetnosti. Na spisku nagrada je i Zlatni lovorov vijenac za najbolju glumačku kreaciju na festivalu MESS i Zlatni lovorov vijenac za najbolju glumačku kreaciju na istom festivalu 1999. godine.

Za ulogu Paulina u predstavi "Ay, Carmela" nagradila ga je publika u Nikšiću te je 2019. godine dobio nagradu za najbolju mušku ulogu.

- Glumac ne smije voljeti sebe u umjetnosti, nego umjetnost u sebi- često je isticao, a tako je i živio. 

Karijeru u administrativnom smislu, završio je kao prvak drame Kamernog teatra 55, u kojemu je bio stalno angažiran od 1987. godine. Od 2011. do 2015. bio je na poziciji direktora ove pozorišne kuće.

- Posebnost Kamernog ogleda se upravo u tom direktnom kontaktu između publike i glumca, gdje je nemoguće da imate suflere, bilo kakva pomagala. Taj prisan odnos puno znači glumcima i njihovom glumačkom razvoju. To je stvarno poseban doživljaj. Također, za naš uspjeh zaslužan je i naš međusobni odnos, jer djelujemo kao velika porodica. Mi to jesmo, jedino tako možemo i da radimo. Ovdje su kvalitetni glumci, veoma su uspješni i raduju se svakoj dobroj ulozi, projektu, ali i uspjesima kolega. Volimo i cijenimo našu publiku, a ta ljubav je, na našu sreću, obostrana – isticao je Jovičić.

Osim u pozorišnim predstavama, ovaj sjajni glumac će ostati upamćen po brojnim ulogama u domaćim serijama i filmovima.

Tu su one s početka karijere, koje su na neki način obilježile njegov glumački opus poput "Kože", jednog od projekata s početka 80-ih koji je ostavio izuzetan trag u TV produkciji, a u kojem je Jovičić kao Adem igrao s Rejhanom Demirdžićem. Publika će se Jovičića rado sjećati i po ulozi Stojana u "Porobdžijama".

- Kao student treće godine, dobio sam glavnu ulogu u seriji "Porobdžije" jednog od najvećih BiH reditelja, pokojnog Ace Jevđevića, koja je postala popularna širom bivše Jugoslavije. Bio sam jako mlad za teret slave i novca koji mi se tako naglo sručio na pleća. Dolazile su i druge ponude za drame, filmove, koje sam tada uglavnom odbijao. Radeći na seriji susreo sam se s tadašnjim velikim glumačkim zvijezdama kao što su Vera Čukić, Pavle Vujisić, Voja Brajović... Važnost i vrijednost saradnje i prijateljstva s takvim umjetnicima za mene je bila i ostala neprocjenjiva. Kasnije, kada sam dobio glavnu ulogu u još jednom velikom projektu, seriji "Kože", opet sam sam imao čast i sreću da radim s Verom Čukić, te sa Zoranom Radmilovićem i brojnim drugim velikim glumcima - radosno se prisjećao Jovičić. 

Nove generacije zavoljele su ga preko uloge u TV seriji "Dva smo svijeta različita" gdje je odigrao predsjednika stranke. 

I sigurno bi, da je bilo vremena, svjedočili još mnogim, nevjerovatnim kreacijama istinskog umjetnika, Dragana Jovičića, zbog čega bi bili ponosni što je naš - Bosanac i Hercegovac.

A on, kako je govorio, bio je "ponosan na porodicu, prijatelje, posao i to što je odličan deda".