open-navfaktor-logo
search
Heroji volonteri
GSS tim iz FBiH kolege iz Turske obučile kako spašavati ispod ruševina: Šta sve morate proći da biste bili spasilac?
Posljednjih dana, nakon razornih zemljotresa u Turskoj i Siriji, svjedočili smo nevjerovatnom herojstvu pojedinaca - spasilaca, koji su, rizikujući vlastite živote, spašavali druge. Uglavnom vrlo uspješno. Među ekipom spasilačkih timova bili su i iz naše zemlje.
18.02.2023. u 20:52
get url
text

Fotografije i videosnimci sa njihovih akcija spašavanja obišle su svijet, koji je oduševljen njihovom snagom, izdržljivošću, kao i osmijesima na licima svaki put kada bi iz ruševina izvukli živu osobu...

Vjerovatno ste se onda zapitali ko su ti heroji koji rade u jako teškim uvjetima, na velikim hladnoćama, gotovo bez pauze za odmor, i kako su dospjeli tu gdje jesu... Odgovore na ova pitanja, ali i brojna druga, za Faktor je dao Edin Zametica, PR Gorske službe spašavanja (GSS), Stanica Sarajevo.

- Svi pripadnici Gorske službe u Federaciji BiH i okruženju su volonteri, ali vrlo profesionalni volonteri na nivou svojih zadataka i svoje spreme. Većina njih imaju jako uspješne karijere – tu su doktori nauka, magistri, pa čak i studenti, koji žele za života da daju nešto zajednici u kojoj žive, zbog čega odlučuju da postanu članovi GSS-a, a to znači da stavljaju sebe na raspolaganje za pomoć drugima – pojasnio je Zametica.

Ili kako je istaknuto na zvaničnoj internet stranici - Gorska služba spašavanja Stanica Sarajevo je dobrovoljna, humanitarna i neprofitna Služba javnog karaktera. Specijalizirana je za potragu i spašavanje sa nepristupačnih terena i po teškim vremenskim prilikama, odnosno za sve situacije kod kojih treba primijeniti posebno stručno znanje i opremu za spašavanje...

- Zanimljivo je da su nas kolege iz Turske prije dvije godine obučile kako spašavati ispod ruševina, donijele su nam i potrebnu opremu, u slučaju da se ne daj Bože kod nas dogodi zemljotres, a na kraju su nam ta obuka i oprema dobro došli u situaciji koja je nažalost zadesila njihovu zemlju. Sa njima smo bili u komunikaciji od ranijh jutarnjih sati kada se dogodio zemljotres – kaže Zametica.

Trenutno, Gorska služba spašavanja Stanica Sarajevo ima 82 člana (od kojih su 15 do 20 žena), a na nivou Federacije BiH to je više od 500 ljudi. No kako se postaje spasilac, a onda i dio spasilačkog tima, konkretno Gorske službe spašavanja? Da li je potrebna samo dobra volja i slobodno vrijeme ili je fizička sprema presudna?

- Prije svega želim naglasiti da su spasioci dobri ljudi, dobri prijatelji, ljudi koji žele da pomažu. Bitno je htjeti dati svoje vrijeme i htjeti dati sebe i svoj rad i posvetiti se jednoj organizaciji koja se zove GSS. Naravno da prioritet i brže napredovanje imaju ljudi koji dolaze iz svijeta ekstremnih sportova, znači ako tu pričamo o penjanju, onda su to penjači, ako pričamo o ronjenju, onda su ronioci, vrlo napredni skijaši i svi ostali koji mogu dati dio sebe. Naravno, da tu ne zaboravimo planinare, vodiče planinske. Znači, svi ljudi koji na terenu mogu dati neko svoje znanje – ističe Zametica.

 

Osim dobre volje, želje da se pomogne, jako je važna fizička sprema onih koji žele postati članovi GSS-a, a to podrazumijeva i niz testova.

- Fizička sprema je presudna, iako je lako raditi na fizičkoj spremi. Mi otprilike u GSS Stanici u Sarajevu i u Federaciji BiH svakih 18 mjeseci raspišemo konkurs za prijem u članstvo GSS-a i otprilike nam se na taj konkurs javi između 80 i 100 ljudi. Primimo ko god da se prijavi, ali naravno moraju proći klasični psihotest koji se radi u učionici, zatim jedan ulazni test fizičke spreme - trčanje na nekoliko kilometara, sklekovi... Nakon tog uvodnog dijela radimo jednu vrlo bitnu stvar, a to je test na strah od visine. Jedino eliminirajuće za aktivnog člana je taj test na strah od visine i to radimo na našem mostu na Darivi, gdje u biti drugi spasioci, koji su i instruktori gorskog spašavanja, i stari spasioci, te nove članove pripreme, obuku im pojas, objasne šta treba da se radi i onda ih spuštaju niz most. Taj most je nekih 30 metara visine, nije to ništa strašno, ništa ekstremno. Ko prođe taj dio, postaje kandidat za članstvo u GSS-u. Otprilike se u nekih pola godine do godinu rade raznorazne male obuke. Rade se testovi i sve to što jednog člana treba da spremi za ulazak u Gorsku službu spašavanja. Nakon tih pola godine ili godinu, radi se taj krajnji test i vrši se prijem u članstvo Gorske službe spašavanja.

E sada u toku tih šest, deset ili 12 mjeseci, dobar dio ljudi vidi da se ipak treba odvojiti dosta slobodnog vremena za ovo čime se bavi GSS i otprilike nam u članstvo ulazi 10 do 15 posto prijavljenih kandidata, što će reći, ako smo imali sto ljudi da se prijavilo, nama ostaje 15 do 20 njih koji ulaze u članstvo. I tek u biti onda, kao članovi GSS-a, dolaze na prave obuke koje se rade u samom GSS-u. Kad spominjemo prave obuke, to su ljetni kursevi, zimski kursevi, to su kursevi prve pomoći i puno vježbi, treninga i svega drugoga da bi recimo nakon dvije do pet godina mogli postati gorski spasioci sa značkom gorskog spasioca. Naravno da za tu značku moraju proći polaganje, to je jedan čin koji traje od tri do pet dana. Ako polože, postaju gorski spasioci i samostalni spasioci koji mogu za sobom voditi nove kandidate. Do tada su pripravnici i stažisti u stanici koji naravno učestvuju u svim našim drenažnim procesima, učestvuju u svim akcijama, ali ne mogu rukovoditi tim – dodaje Zametica.

Najstariji član GSS – Stanica Sarajevo ima 70 godina i bio je na osiguranju Olimpijskih igara 1984. godine u Sarajevu. No, ističe Zametica, uglavnom su vrlo mlada ekipa.

Kada se postane član GSS-a, postoji niz pravila koja se moraju poštovati.

- Prvo i osnovno pravilo u GSS-u za sve naše članove je čuvati sebe i ekipu sa kojom si došao, osigurati mjesto nesreće u svakom pogledu, a nakon svega toga, kada znamo da smo mi i ekipa 100 posto sigurni, krećemo u spašavanje. To je zlatno pravilo i čuva nas jer do sada nikada nije pošla situacija naopako, da smo mi sami bili ugroženi, iako smo bili dosta puta na terenu gdje su te krizne situacije. Isto tako, nikada ni povrijeđeni nije ostao da mu nije pružena prva pomoć i da nije izvučen iz te lokacije na koju smo mi došli – govori Zametica.

Šta jedan spasilac kada izlazi na teren mora sa sobom ili na sebi nositi varira od situacije do situacije.

- Imaju posebne procedure, spiskovi kako jedan ruksak spasioca treba da izgleda i šta treba da ima u njemu pored te specifične opreme koja naravno u svakom trenutku i od svakog slučaja zavisi. Dio lične opreme koju svaki spasilac koristi su kacige i zaštitne rukavice, rezervna oprema za obući i presvući se. Naravno, uvijek nešto toplo u ruksaku, dio medicinske pomoći, vode, čaja, hrane, a ova specifična oprema se uzima u zavisnosti od terena na koji se ide – kaže Zametica.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.