U prostorijama Identifikacionog centra "Podrinje" u Tuzli identifikovani su Zaim Hasanović, Asim Nukić i Azmir Osmanović. Posmrtni ostaci Hasanovića, prema INO-u, ekshumirani su iz masovne grobnice Liplje kod Zvornika, gdje su pronađeni i dijelovi Nukićevog skeleta, dok su posmrtni ostaci Osmanovića pronađeni prije dvije godine na lokalitetu Poljanci kod Srebrenice.

Osmanović je u vrijeme stradanja imao 16 godina.

Glasnogovornica INO-a Emza Fazlić je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kazala da je do ovog trenutka 16 porodica dalo saglasnost za ukop nastradalih članova njihovih porodica na kolektivnoj dženazi koja će biti održana u julu.

- Najstarija žrtva koja će se ukopati ove godine jeste pedesetšestogodišnji muškarac, dok će se ove godine ukopati dva maloljetnika. Najmlađa osoba koja će se ukopati, u momentu kada je ubijena imala je svega 16 godina - rekla je Fazlić.

Ona je naglasila da će se ove godine u Potočarima ukopati i jedna žena, koja je u trenutku stradanja imala 24 godine.

Broj ukopa u Potočarima još uvijek nije konačan, prema Fazlić, a porodice imaju vremena do same džanaze da se odluče za ukop.

Fazlić je kazala da se u Identifikacionom centru “Podrinje” nalaze posmrtni ostaci još 37 žrtava koje su identifikovane putem DNK metode i od strane porodica, ali još uvijek ne postoji saglasnost za njihov ukop zbog oskudnosti skeletnih ostataka koji su pronađeni.

- Također imamo još 92 žrtve za koje imamo DNK nalaz o identitetu, ali porodice još nisu pristupile zvaničnoj identifikaciji - navela je Fazlić, uputivši apel porodicama da identifikuju žrtve i odluče se za njihov ukop, te istakla da će posmrtni ostaci koji naknadno budu pronađeni biti dodati onim ranije pronađenim.

Na kolektivnoj dženazi u Potočarima prošle godine ukopano je devet žrtava, a samo obilježavanje godišnjice bilo je ograničeno mjerama borbe protiv pandemije koronavirusa, o čemu je izvijestio BIRN BiH.

Tada je šest porodica žrtava, koje su ranije dale saglasnost za ukop, naknadno promijenilo odluku zbog činjenice da mnogi članovi porodica žrtava nisu bili u mogućnosti prisustvovati dženazi i ukopu jer žive u inostranstvu.

Presudama je utvrđeno da je u Srebrenici u julu 1995. godine tokom počinjenja genocida ubijeno više od 7.000 pretežno muškaraca i dječaka, a prognano više od 40.000 žena, djece i staraca.