Godinama unazad uporedo sa razvojem turizma na obalama Une na području u i oko Bihaća zidane su betonske terase kojima se trajno narušava riječni tok kako bi se privilegovanim vlasnicima priobalnih parcela olakašao pristup vodi, piše naratorium.ba.

Kilometri obala su betonirani, ali niko ne raspolaže tačnim podacima o njihovoj brojnosti. U samo 20 kilometara mapirali smo osam obaloutvrda od kojih ni jedna nema građevinsku dozvolu. Zakon je međutim jasan – 15 metara od obale nema gradnje. No, na njega se ni vlasti ni oni koji pokušavaju prisvojiti Unu ne obaziru. 

Nagla ekspanzija turizma u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, za koji je uglavnom zaslužna netaknuta priroda smaragdne vode i divljih zelenih obala Une, uz brojne benefite za mještane, imala je po okoliš i negativne posljedice. Uporedo s turistifikacijom vlasnici priobalnih parcela gradili su betonske zidove i ograde kojima se urušava koncept obale kao javnog dobra. 

– Obale se svojataju ogradama, bez obzira da li su parcele privatne ili ne, uništavaju se dijelovi obala i pritoka i što je najgore zasipaju betonom, što se u javnosti nazvalo ”betonizacija”. Sve su češće scene u kojima bageri i teška mehanizacija ulaze, čak i u korito. Uništavanje obala Une izgradnjom mijenja obalna i vodena staništa i remeti uvjete života za sve vrste života, kao i hidrološki režim, morfološke karakteristike vodotoka, pejzažne karakteristike i druge faktore života, objašnjava Vildana Alibabić profesorica sa Biotehnološkog fakulteta u Bihaću, sa brojnim naučnim radovima iz oblasti ekologije iza sebe. 

Nad bespravno izgrađenim objektima, bez obzira gdje se nalaze, nadležnost ima općinska/gradska ili kantonalna građevinska inspekcija, navedeno je u odgovoru Agencije za vodno područje rijeke Save. Da li je općinska inspekcija postupala u slučajevima nelegalno izgrađenih mapiranih obaloutvrda u Bihaću i zbog čega reaguje selektivno, samo su neka od pitanja koja se nameću.