Navodi da je minimum koji se očekuje, potvrda prvostepene presude.

- Negdje duboko u našoj ranjenoj duši vjerujemo da će sud u Hagu smoći snage da potvrdi presudu za genocid i u Foči i u Prijedoru, kao i drugim općinama. Sve što se desilo u Foči ima karakter genocida. Progoni, istrebljenja, masovna i sistematska silovanja, logori za žene i muškarce, masovne i pojedinačne grobnice, urbicid, kulturocid. To mogu sopstvenim primjerom potvrditi, jer su zatvorili u tamnicu KP doma sve muške članove moje porodice, žene su zarobili i silovali, ponizili, mučili i na kraju protjerali – ističe Konjo-Uzunović.

Naglasila je da bez obzira na ishod presude, pravde za žrtve i njihove porodice nema te ne vjeruje da će presuda bilo šta promijeniti, s obzirom da su na sceni politika negiranja zločina i glorifikacija zločinaca.

- Nema pravde jer su nama i u nama ubili sve 1992. godine. To je zločin bez presedana, najgnusniji, najprljaviji i najbrutalniji. Satisfakcija bi bila da se presudi i prizna zločin, da pronađemo naše najmilije, da nam dozvole da sagradimo spomen obilježje ubijenim, djeci, ženama i muškarcima, žrtvama Foče. S druge strane, zločinci se slave i u tom gradu je osvanuo i mural Ratku Mladiću. Žalosno je da silovane djevojčice, djevojke i žene umjesto podrške i empatije komšija Srba, dočekaju murali pored fočanskih logora za žene. To vam sve govori – istakla je predsjednica Udruženja žrtava rata "Foča 1992.-1995".