Sigurnu kuću u Tuzli vodi Udruženje građana Vive žene iz Tuzle, a broj žena i djece koji trebaju pomoć sve je više.
Kao što je vidljivo iz priče jedne korisnice, ponekad su potrebne decenije patnji da žrtva zatraži pomoć.
Potražiti pomoć
- Moja životna priča se satoji od 43 godine nasilja, a od toga su zadnje tri bile pakao. Presudno je bilo kada me je istjerao napolje u pidžami, golu i bosu, a tri dana ranije me je pretukao da sam bila sva crna. Tada sam donijela odluku da nešto poduzmem - priča korisnica Sigurne kuće u Tuzli koja nije željela biti imenovana.
Otišla sam u policiju s patrolom, nastavlja, pozvan je Centar za socijalni rad i ja sam rekla da se ne smijem vratiti kući.
- Rekli su mi da se ne brinem, da ću dobiti smještaj, a to je bila Sigurna kuća. Dolaskom u sigurnu kuću moj se život promijenio uz pomoć svih zaposlenih, socijalnih radnika, psihoterapeuta, pravnika, uz savjete i razgovore. Bez njih ja ne bih bila ovo što jesam. Nasilje je moja prošlost, a ne moj identitet - priča ova korisnica.
Dolaze i djeca bez pratnje
Inače, prijem žrtava nasilja u Sigurnu kuću je moguć i realizira se na zahtjev policijske stanice ili Centra za socijalni rad, a u nekim slučajevima žrtva samoinicijativno traži prijem u Sigurnu kuću.
Nakon prijema, žrtve najduže dva dana borave u sobi za izolaciju i to je potrebno vrijeme da se obavi testiranje na korona virus. Nakon što stigne negativan nalaz žrtva bude premještena u redovne prostorije sa drugim klijenticama.
- Imamo povećan broj prijava nasilja u porodici i, s tim u vezi, povećan broj smještanja u Sigurnu kuću. U Sigurnoj kući do sada su bile smještene 84 osobe, odnosno 43 osobe ženskog spola i 41 dijete, a od toga 4 djece bez pratnje odrasle osobe, koje su bile direktne žrtve nasilja od članova porodice - kaže voditeljica Sigurne kuće Danijela Huremović iz Udruženja građana Vive žene.
Također, dodaje Huremović, za pomoć i podršku kroz ambulantni tretman obratilo nam se 250 osoba kojima je pružen savjet, krizna psihološka intervencija, izrada podnesaka prema sudu, upućivanje službene zabilješke ili informacije o postojanju nasilja u porodici.