Možda, s jedne strane, mogu razumjeti diplomatsko "zamotavanje u celofan" i izbjegavanje sastanka sa probosaskim liderima na temu Srebrenica jer već godinama nemaju rješenja protiv politike negiranja genocida i podrivanja države BiH.

VEZANI TEKST - SDA, DF, SDP, SBiH i drugi traže hitan sastanak sa ambasadorima zbog Srebrenice

Ali evo, kao savremene zemlje koje se kunu u demokratiju, možda i one samo čekaju odluku Ustavnog suda BiH po pitanju naše apelacije. Eto čekamo...

Međutim, diplomatski je poražavajuće "izbjeći" sastanak sa nekoliko najvažnijih političkih lidera u jednoj zemlji, ma koja tema razgovora bila. Pored toga, kontradiktorno je, istim pismom, pozivati nekoga na dijalog, a pritom odbiti poziv, upravo, na dijalog.

Mi se od 2016. godine borimo protiv svakodnevne diskriminacije i politika negiranja genocida čija je personifikacija Mladen Grujičić. Rezultat je to nagovora iste te međunarodne zajednice da prihvatimo i tadašnje neregularne i nedemokratske rezultate izbora. Danas nas opet pozivaju da, pored našeg bojkota kao demokratskog mehanizma protivljenja nedemokratskim izborima, prihvatimo rezultate takvih izbora i formiramo lokalnu vlast. Kažu da će nakon toga razgovarati sa svima... O čemu?

Ambasadori, potpisnici pisma probosanskim političkim liderima, naglašavaju njihovo jasno "protivljenje svim oblicima negiranja genocida i veličanju ratnih zločinaca te zalaganje za okruženje bez diskriminacije", a istovremeno pozivaju Bošnjake da prihvate rezultate bojkotovanih i nedemokratskih izbora u kojima je CIKBiH, svojim propustom, uskratio biračko pravo stotinama naših građana u dijaspori na koji način je upravo i počinjena diskriminacija.

Kao čovjeku koji je preživio genocid, nakon toga kao izbjeglica otišao u SAD, tamo se školovao i odrastao, teško mi je palo da je i SAD, moja druga domovina, posustala u odbrani pravde i demokratije svrstavajući se među potpisnike današnjeg pisma.

Kada sam 2016. godine bio gost nekadašnjeg američkog predsjednika Billa Clintona, na Clinton Global Initiative (CGI) u New Yorku, razgovarao sam sa mnogim bivšim američkim diplomatama iz vremena ratnog perioda u BiH. Jedan od njih mi je kazao: "Ćamile, SAD je bio na margini diplomatskog rata sa Evropom, jer nas nije htjela podržati u naporima da se Bosni ukine embargo..."  Danas, nakon ovog pisma, prvo čega sam se sjetio je ta rečenica.

A Evropa, ni nakon 25 godina od rata, neće da razumije da Bošnjaci, preživjele žrtve genocida, nikada neće pristati pregovarati sa negatorima genocida, onima koji veličaju ratne zločince i diskriminišu nas i našu djecu u školama... pa ni pod pritiskom!

"Genocid čini i onaj ko navikava žrtve da prihvate rezultate genocida", rekao je čuveni Simon Wiesenthal. Zato, vrijeđa što nas, ovakvim postupcima, navikavaju. Mi možda jesmo mala i nemoćna grupa Srebreničana, ali nažalost toliko nas je nakon genocida ostalo.

VEZANI TEKST - Ambasadori se odbili sastati s predstavnicima stranaka zbog situacije u Srebrenici

Međutim, nismo toliko naivni da nam se pod plaštom "zdrave demokratije" nedemokratski legitimitet podmeće umjesto legaliteta. Pokazali smo da smo nenasilan narod i onda kada su nelegalno gradili crkve na našoj zemlji, ukidali pravo na izučavanje bosanskog jezika u školama i godinama trpili razne oblike diskriminacije, ponižavanja, vrijeđanja i zastrašivanja...

Da zaključim, možda niko nije sa nama, možda nemamo vašu podršku, možda nećemo uspjeti ništa promijeniti, jer smo mali i nemoćni. Ali neka ostane zapisano da se ovaj mali i nemoćni srebrenički narod, nad kojim je počinjen genocid pred vašim očima, jednom pobunio protiv nepravde i nije htio pod plaštom "zdrave demokratije" svjesno učestvovati u nedemokratskim izborima i na taj način dati legitimitet politikama koje negiraju genocid i njegovo najveće stradanje.

( Autorski tekst za Faktor Ćamila Durakovića, bivšeg načelnika Općine Srebrenica i člana Inicijative "Moja adresa:Srebrenica)