Naime, njegov stan na Marijinom Dvoru je srušen za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu i od tada je on živio u šest-sedam stanova na različitim lokacijama u Kantonu Sarajevo.

- Moj stan se nalazio u Općini Centar na Marijinom Dvoru. Živio sam u garsonjeri u Krajiškoj ulici na broju 19 i za nju sam imao stanarsko pravo od 1967. godine. Sada je to Odobašina ulica. Od završetka agresije vodim bitku za svoj dom i da konačno ponovo imam krov nad glavom. U početku sam imao velike probleme jer je bilo stalno prebacivanje nadležnosti sa Općine Centar, Kantona Sarajevo, Fonda Kantona Sarajevo za izgradnju stanova za porodice šehida i poginulih boraca, ratne vojne invalide, demobilizirane borce i prognane osobe... Veliku grešku sam napravio što nisam tražio stan u zgradi koja je tu izgrađena – kaže na početku razgovora za Faktor Mehmed Tarhonić.

{$galerijaFotografija}

Posljednjih 25 godina živio je na Vracama, Švrakinom selu, Hrasnici, a trenutno je smješten u Otesu.

- Godinama mi je trebalo da saznam samo ko je dužan da riješi moje stambeno pitanje. To sam saznao početkom 2010. godine i iz Fonda Kantona Sarajevo za izgradnju stanova za porodice šehida i poginulih boraca, ratne vojne invalide, demobilizirane borce i prognane osobe dobio sam obećanje da će moj problem biti riješen za 12 mjeseci, a od tada prođe 12 godina.

Od 2011. godine čekam da se završi zgrada na Šipu u kojoj bi trebao dobiti stan. Otvorenje zgrade trebalo je biti u novembru 2011. godine, ali ni sada u martu 2023, godine niko ne zna kada ćemo se useliti. Stalno se mijenjaju rokovi, izvođači i mi slušamo samo lažna obećanja. Teško da ovo sve čovjek može razumjeti. Još mi nisu rekli koliko će kvadrata imati moj stan, na kojem će spratu biti... Ništa im više ne vjerujem – kaže razočarani Mehmed Tarhonić.