Kako ističe, svaki 20. juli podsjeća ga na strašne zločine kada je u smrt odvedeno preko 1.500 Prijedorčana.

- To je bio put bez povratka. Do danas još nisu pronađeni ostaci 800 ljudi, mojih prijatelja, rodbine i komšija. Među njima je bio i moj brat Mufid. Činjenica da nakon toliko godina tragamo za najmilijima je žalosna. Mnogi roditelji umiru, a da još nisu pronašli kosti svoje djece. Porodicama bi mnogo značilo da njihovi najmiliji konačno pronađu smiraj. Zbog koronavirusa, nažalost, nisam mogao doći iz Chicaga u Prijedor, što mi je još teže. Moja duša i misli su u Prijedoru – nastavlja Čaušević.

Iako je prošlo više od dvije decenije od stravičnih zločina u Prijedoru vrijeme nije izliječilo rane. Zajedno sa Prijedorčanima u Chicagu, gdje ih živi oko 1.500, prije nekoliko godina pokrenuo je inicijativu da se izgradi spomenik koji bi bio podsjetnik na stradanja u Prijedoru.

- Ideja postoji. Nažalost, vlasti u Prijedoru, a još gore ni u Federaciji BiH nemaju sluha i osjećanja. Nismo dobili nikakav pozitivan odgovor. Imao sam u Americi i sastanak sa Valentinom Inzkom. Obećao je da će pomoći, ali... Prije nekoliko sedmica me zvao da dođem u Srebrenicu, ali sam bio razočaran jer nije ni pomenuo moj Prijedor. U Chicagu smo bili blizu da bude izgrađen spomenik prijedorskim žrtvama, ali sve je poremetio koronavirus. Nismo odustali od spomenika. Vrijeme brzo prolazi i mi žrtve, dok smo živi, moramo izgraditi ovaj spomenik. Ako ga ne izgradimo, onda ovih 3.176 prijedorskih žrtava kao da nisu nikad ni postojali. Krenut ćemo od Chicaga, preko Toronta, Sarajeva, a jednog dana doći ćemo i do Prijedora, gdje mu je i mjesto – izričit je Mirsad.

Idejno rješenje spomenika žrtvama u Prijedoru

U razgovoru se osvrnuo i na 31. maj, koji se širom svijeta obilježava kao Dan bijelih traka.

- Nadamo se da će na ovom svijetu zaslužena kazna stići i sve odgovorne koji su 31. maja 1992. godine putem Radio Prijedora naredili da svo nesrpsko stanovništvo na svoje kuće okači bijele čaršafe, a da na ruke vežu bijele trake. Na ovaj dan je osnovan i logor Omarska, kroz koji je prošlo više od 3.300 zatvorenika. Ovo je bio početak kampanje istrebljenja u kojoj su provođene masovne egzekucije, silovanja, otvarani koncentracioni logori i činjeni drugi zločini – podcrtava na kraju Čaušević.