Nedjelja, 16.05.2021.
FOTO: DAMIR HODŽIĆ

Oni ne rade za plaću, već iz ljubavi i igre: Iza deminerskog psa nikada nije pronađena mina

Moji ljudi su neki dan išli u Brčko. Za jedan dan uradili su 1.035 kvadrata sa samo tri psa. Tri deminera sama bi, naprimjer, istu tu površinu radila tri dana. Deminerima je najveći problem zagađenost metalom, jer oni rade sa detektorima metala, dok se psi oslanjaju na osjetilo mirisa

Federalna uprava civilne zaštite (FUCZ) prošle sedmice dobila je vrijednu donaciju dva psa za otkrivanje eksploziva, sa kojima POEK tim sada ima četiri psa obučena za traženje mina. U razgovoru sa Jasminom Imširovićem, vođom POEK tima FUCZ, saznali smo kako je riječ o belgijskim ovčarima malinoama, koji su veoma pametni i inteligentni psi, brzo uče, te dugo mogu ostati u službi.

- Boa i Rio, koje smo sada dobili, su belgijski ovčari, stari dvije i dvije i po godine. Astor i Riko su nešto stariji od njih, oni su sa nama od prošle godine. To su redovno vakcinisani psi, posjećujemo redovno veterinare, uzimamo im najbolju hranu, mazimo ih i pazimo... Gledamo da sa njima postupamo najbolje što možemo, jer oni ne rade za plaću, već iz ljubavi i igre – kazao je.

Da su psi "maženi i paženi" uvjerila se u ekipa Faktora koja je posjetila FUCZ u Azićima, gdje su smješteni psi za otkrivanje eksploziva. Dočekali su nas razigrani i veseli, uredno se pozdravili, sve vrijeme "držeći na oku" svog vodiča i tražeći od njega odobrenje. Njihova privrženost vodičima je bila očigledna, ali i obostrana ljubav, a kako smo saznali, mnogi psi na kraju radnog vijeka završe kod svojih vodiča, gdje u miru provode zaslužene "penzionerske dane".

Imširović je objasnio kako su se ranije za deminiranje koristili njemački ovčari, ali sada su većinom belgijski ovčari malinoe, s kojima je veoma lako raditi.

- Pas mora vjerovati svom vodiču i obrnuto. Kada smo u minskom polju, moramo znati da iza njega nije ostalo ništa, jer u suprotnom i život deminera je ugrožen. Da bi pas mogao izaći na teren, prvo mora proći obuku i dobiti akreditaciju – kazao je.

Da bi pas krenuo sa obukom za traženje eksplozivnih sredstava, navodi naš sagovornik, mora biti star najmanje godinu. Obuka traje još otprilike godinu, nakon čega izlazi na polaganje ispita pred MAC-ovom komisijom, kako bi mogao krenuti sa radom i ući u minsko polje.

Prema riječima Mustafe Kadribegovića, rukovodioca Sektora za deminiranje i uništavanje eksplozivnih sredstava FUCZ, eksploziv u sebi sadrži određene hemikalije koje imaju intenzivan miris.

- Pošto pas ima hiljadu puta istančanije čulo mirisa od čovjeka, on otkriva eksploziv bez problema. On to, zapravo, radi zbog loptice koja mu se da nakon uspješno obavljenog posla kao nagrada. Bitno je da pas ima motivaciju za rad. Kada se radi sa psima, treba i paziti na njih, ne opterećivati ih kad im je, naprimjer, vruće. Malinoi vrućina i ne smeta mnogo, te je efektnija od krupnijih pasa i onih sa dužom dlakom – istaknuo je Kadribegović.

Naglasio je kako je psu potreban svakodnevni trening , a polaganja za akreditacije, koja su svakih šest mjeseci, su česta jer se redovno mora provjeravati da li su u dobroj fizičkoj spremi, kao i njihovo osjetilo na eksploziv. Ako je sve uredu, deminerski pas je na terenu skoro nezamjenjiv.

- Navest ću najsvježiji podatak. Moji ljudi su neki dan išli u Brčko. Za jedan dan uradili su 1.035 kvadrata sa samo tri psa. Tri deminera sama bi, naprimjer, istu tu površinu radila tri dana. Ovo govorim o radilištu koje je prethodno mašinski urađeno. Deminerima je, zapravo, najveći problem zagađenost metalom, jer oni rade sa detektorima metala. Efektivnost kod pasa je naš standard, a zbog sigurnosti obično rade dva, jedan za drugim – dodao je Kadribegović.

Naglasio je da, nakon što je pas pregledao određeno područje, nikada se nije desilo da su iza njega pronašli minu.

- Sve zavisi i od vodiča i čitavog sistema osiguranja kvaliteta. Ako se sa njima pravilno radi, mišljenja sam da su psi jedan izuzetno kvalitetan resurs. Mašina, koju često spominjemo, samo uznemirava zemlju, freza je na određenoj dubini smanjuje mogućnost eksplozije i olakšava rad, ali takva površina se ne smatra sigurnom. Iza mašine to se mora preći, bilo da ide deminer ili psi kako bi se utvrdila dodatna sigurnost – kazao je.

Objasnio je kako sve dijelove mina, koje mašina ošteti alatom, treba pronaći i iznijeti iz miniranog područja. Kadribegović je istaknuo i to je da značaj deminerskih pasa posljednjih godina prilično zanemaren.

- U maju prošle godine smo, zajedno sa kolegama iz Norveške narodne pomoći koji također rade sa psima, tražili da se psima dodatno omogući rad otvaranjem staza, pogotovo u novom pristupu deminiranju koji se zove land release ili oslobađanje zemljišta. To je nova metodologija kojom trebamo doći do stvarno minirane površine, jer je karakteristika minske situacije u BiH da je velika sumnjiva površina. Mi znamo da je stvarno minirana znatno manja i to je taj problem. Sada imamo hiljadu kvadratnih kilometara sumnjive površine, a svi pokazatelji govore da je čak ispod deset posto stvarno minirane površine. Psi su definitivno neiskorišten resurs. Da bi oni bili takvi, treba puno truda i kavalitetnog rada s njima, ali oni to definitivno opravdaju – zaključio je.

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter.
Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected].
Vezani tekstovi
Više iz kategorije
Najnovije Najčitanije Na vrh