Prvi visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini bio je švedski diplomata Carl Bildt.

Bildt je na ovu poziciju imenovan nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma krajem 1995. i ostao je sve do juna 1997. godine. Tokom svog mandata nije imao bonska ovlaštenja.

Vijeće za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini (PIC) je na sastanku u Bonu, decembra 1997. godine, visokom predstavniku u našoj zemlji dalo mogućnost korištenja bonskih ovlaštenja.

Od juna 1997. do jula 1999. godine visoki predstavnik bio je španski diplomata Carlos Westendorp. On je bio prvi visoki predstavnik koji je koristio bonska ovlaštenja.

U aprilu 1999. godine smijenio je tadašnjeg predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Nikolu Poplašena, koji je odbijao da imenuje Milorada Dodika za mandatara za sastav nove Vlade RS-a. Westendorp je, nakon što to nisu uradili zastupnici u Parlamentarnoj skupštini BiH, proglasio sadašnju zastavu države Bosne i Hercegovine, a sa tadašnjim guvernerom Centralne banke BiH Peterom Nichollom nametnuo je i izgled konvertibilne marke, jedinstvene bh. novčanice.

Austrijanac Wolfgang Petritsch došao je u Bosnu i Hercegovinu u augustu 1999. godine i na poziciji prvog čovjeka OHR-a ostao do maja 2002. godine.

Za svog mandata donio je 242 bonske odluke. Petritsch je 2001. godine smijenio člana Predsjedništva BiH Antu Jelavića. U obrazloženju odluke navedeno je da je Jelavić učestvovao u donošenju odluka "s ciljem osnivanja hrvatske federalne jedinice" u Federaciji BiH. Radilo se o projektu Hrvatska samouprava, koji je ugašen tenkovima SFOR-a. Također, nametnuo je amandmane na Zakon o putnim ispravama BiH čime je uveden jedinstveni bh. pasoš.

Od maja 2002. do januara 2006. godine visoki predstavnik bio je Paddy Ashdown. Bonska ovlaštenja koristio je čak 430 puta. U junu 2004. godine smijenio je u jednom danu 60 javnih i partijskih funkcionera SDS-a, kojima je obećano da će se vratiti na pozicije kada bude uhapšen ratni zločinac Radovan Karadžić. Nametnuo je i Statut Grada Mostara.

Njega je u januaru 2006. naslijedio Christian Schwarz-Schilling, a dužnost visokog predstavnika obavljao je do jula 2007. Za bonskim ovlastima posegnuo je 66 puta, a donio je i odluku o pomilovanju 60 zvaničnika koje su njegovi prethodnici smijenili zbog "opstrukcija sprovođenja Dejtonskog sporazuma".

Slovački diplomata Miroslav Lajčak došao je u Bosnu i Hercegovinu u julu 2007. godine i do marta 2009. godine bio je visoki predstavnik.

Lajčak je bonske ovlasti koristio 30 puta. Smijenio je tadašnjeg direktora policije Republike Srpske Dragomira Andana kao i tadašnjeg uposlenika OSA-e Predraga Ćeranića.

Nakon njega imenovan je austrijski diplomata Valentin Inzko, koji je bio visoki predstavnik najduže od svih, čak 12 godina.

Najdugovječniji visoki predstavnik za više od deceniju stolovanja na čelu OHR-a 50 puta je upotrijebio bonske ovlasti, uglavnom za simbolične stvari, a gotovo pa nikako se nije bavio krupnim političkim pitanjima. Ono po čemu će ostati upamćen jeste njegova stalna "zabrinutost", ali bez konkretnog djelovanja i akcije na sankcioniranju onih političara koji krše Dejtonski sporazum. 

Ambasadori zemalja članica Upravnog odbora PIC-a krajem maja službeno su imenovali njemačkog diplomatu Christiana Schmidta za novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Dužnost će preuzeti 1. augusta.

Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu predlaže Upravni odbor PIC-a, a imenovanje potvrđuje Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija, koje je odobrilo i Dejtonski mirovni sporazum kao i raspoređivanje međunarodnih vojnika u Bosni i Hercegovini. U Londonu je 8. i 9. decembra 1995. održana Konferencija o provedbi mira čiji je cilj bio mobilizirati međunarodnu podršku za provedbu Sporazuma. Sastanak je rezultirao uspostavom PIC-a. PIC se sastoji od 55 zemalja i organizacija.

Londonska konferencija o provedbi mira je također dovela do uspostave Upravnog odbora PIC-a koji, pod predsjedavanjem visokog predstavnika, funkcionira kao izvršni organ PIC-a.

Članice Upravnog odbora su: Francuska, Italija, Japan, Kanada, Njemačka, Rusija, SAD, Velika Britanija, Predsjedništvo EU-a, Evropska komisija i Organizacija islamske konferencije (OIC) koju predstavlja Turska. Upravni odbor visokom predstavniku daje političke smjernice za rad.