Intervju

Prof. dr. Zelija Velija: Svaka druga osoba u BiH ima Hašimoto tireoiditis, obolijevaju i djeca

Objavljeno: 28.08.2019. u 21:30 Autor: Amela Sijerčić

Autoimuna bolest je nešto što se nasljeđuje, provocira je stres, a uvjeti života su ti koji dalje pogoršavaju proces, kaže specijalista interne medicine i subspecijalista endokrinologije

Velija: Bolest je češća od poremećaja metabolizma šećera

FOTO: ARHIVA

Evropljani u odnosu na ostatak stanovništva u svijetu najviše pate od autoimunih poremećaja štitne žlijezde. Mnogi su razlozi koji tome doprinose, a najvažniji je stil života koji je ispunjen stresom, sa premalo fizičke aktivnosti, neadekvatnom prehranom, siromašnom, prije svega, određenim mineralima, poput selena.

I u BiH, u posljednjih nekoliko godina, bilježi se nagli porast broja osoba sa nekom od autoimunih bolesti štitne žlijezde.

- Nemamo registra, ali po broju pacijenata stječe se utisak da svaka druga osoba u našoj zemlji ima Hašimoto tireoiditis. Češći je od poremećaja metabolizma šećera. Autoimuna bolest je nešto što se nasljeđuje, provocira je stres, a uvjeti života su ti koji dalje pogoršavaju proces - kaže prof. dr. Zelija Velija, specijalista interne medicine i subspecijalista endokrinologije na početku razgovora za Faktor.

Za sada su još uvijek u fokusu svjetskih istraživanja karcinomi i trenutno se izdvajaju ogromna sredstva za pronalaženje što boljih terapija za njihovo liječenje. Iza njih su odmah autoimune bolesti. Velika su očekivanja od genske terapije...

- Genska terapija u budućnosti bi trebala rezultirati tim da autoimune bolesti budu izlječive. Za sada se ona primjenjuje u liječenju multiple skleroze, reumatoidnog artritisa, Crohnove bolesti. Hašimoto tireoiditis još uvijek se ne tretira genskom terapijom. On je i previše česta bolest, a genska terapija je jako skupa. Međutim, u budućnosti će sigurno i to biti moguće.

Zašto se javljaju problemi sa štitnom žlijezdom?

- Svaki od poremećaja štitne žlijezde ima drugačiji razlog zbog kojeg se javlja. Tako poremećaji funkcije štitne žlijezde (hipotireoza, hipertireoza) najčešće su uzrokovani autoimunim bolestima kada se organizam počinje boriti protiv vlastitog organa, u ovom slučaju štitne žlijezde, i pokušava ga izbaciti iz funkcije. Međutim, ima i drugih razloga, kao što su radioaktivno zračenje (izlaganje tijela zračenju zbog zdravstvenih problema na drugim organima). Poremećaj štitne žlijezde može nastati i zbog operativnog zahvata na samom organu, ali i tokom trudnoće, nakon poroda, kod rekonvalescenata, u stresnim situacijama, ako organizmu fali nekih minerala i vitamina. Struma se javlja zbog nedostatka joda, ali je može uzrokovati i genetski faktor. Čvorići su isto tako nasljednji, a njihovoj pojavi doprinosi i izloženost radioaktivnom zračenju. Okidač za karcinom štitne žlijezde je stres, ali i genetika i radioaktivno zračenje. Upalu štitnjače uzrokuju virusi i bakterije, te prehrana bogata glutenom. Istina, istraživanja su pokazala da kod takvih osoba postoji autoimuni proces, a da ga gluten samo provocira.

Koliko životne navike zaista utječu na pojavu bolesti štitne žlijezde?

- Itekako utječu! Ako smo stalno napeti, u grču, hoćemo da uradimo više nego što organizam može podnijeti, napravit ćemo jednu vrstu totalnog dizbalansa u organizmu, a među prvima, osim reproduktivnih tkiva, strada upravo štitna žlijezda.

Kada posumnjati da nešto nije u redu?

- Bilo kakva promjena koja nije bila prisutna ranije, poput umora, porasta tjelesne težine, bolova u mišićima, nakupljanja i zadržavanja tekućine, netolerancija prema hladnoći ili vrućini, migrene..., mogu upućivati na probleme sa štitnom žlijezdom. To treba odmah provjeriti, jer je štitnjača načešći uzrok takvim tegobama.

Šta se radi kada se otkrije autoimuna bolest štitne žlijezde?

- Pacijentu treba objasniti da to nije neizlječiva bolest, jer osoba sama može puno uraditi kako bi zaustavila dalju progresiju poremećaja, od toga da promijeni životne navike, način prehrane, uvede tzv. izbalansiranu tjelesnu aktivnost u smislu bavljenja jogom i pilatesom, i izbjegava stres. Obaveza ljekara je da u cjelokupnu priču uključi i psihoterapeuta koji će pomoći da se pacijent što lakše nosi sa bolešću. Ljekar će terapijom obaranja antitijela pomoći da se pacijent što prije vrati svakodnevnom životu.

Koja se vrsta bolesti može držati pod kontrolom bez lijekova?

- Hašimoto tireoiditis može se držati pod kontrolom, bez lijekova, jer u zadnje vrijeme sve veći broj studija pokazuje da se uvođenjem sintetskih hormona zapravo u potpunosti gasi funkcija štitne žlijezde te da oni ne pomažu da se osoba bolje osjeća. Ono što je dobro jeste da sve više osoba sa ovim poremećajem uspjeva simptome držati pod kontrolom bez hormona. Naravno, pacijentu se uključuju i suplementi koji mu nedostaju. Osim Hašimota, i Gravesova bolest, koja se povezuje sa pojačanom funkcijom štitne žlijezde, također se može držati pod kontrolom bez hormona.

Ko najčešće obolijeva od Hašimoto tireoiditisa?

- Nažalost, granica se iz godine u godinu pomijera. Najčešće su to bile žene srednje životne dobi. Međutim, danas od Hašimoto tireoiditisa obolijevaju i djeca, djevojčice, dječaci. Obično se javlja u pubertetu, ali i ranije. Razlog je hormonalni dizbalans ili veliki stres, a u pozadini je uvijek genetika, jer je ona vezana za autoimunu bolest.

U kojim slučajevima lijekovi mogu izazvati kontraindikacije?

- U velikom broju slučajeva iz moje svakodnevne prakse pacijenti sa autoimunim bolestima ne tolerišu lijek. To mogu biti alergije na preparat ili na pomoćne supstance u preparatu. Malo vremena imamo za pacijente i umjesto da ih saslušamo, objasnimo razloge zašto im se poremećaj desio, ljekaru je najlakše uključiti hormonsku terapiju koja će zamijeniti funkciju štitne žlijezde i stalno povećavati dozu. Po meni, ljekari bi trebali promijeniti takav odnos prema pacijentima, jer je najveći dio poremećaja funkcije štitne žlijezde posljedica upravo autoimunih bolesti.

Koje lijekove trudnica sa autoimunom bolešću štitne žlijezde smije uzimati?

- Kod trudnica kod kojih dokazano postoje antitijela na tiroglobulin i tiroidnu peroksidazu opravdano je dati sintetske hormone kako dizbalans i oscilacije TSH ne bi utjecale na plod. Trudnici se još mogu prepisati i suplementi neophodni za funkciju štitne žlijezde – jod, selen i vitamin D.

Jesu li pretrage tireoidnog stimulirajućeg hormona (TSH) najpouzdanija metoda provjere rada štitne žlijezde?

- Što se praćenja funkcije rada štitne žlijezde tiče, TSH je dovoljan, ali nije dovoljan za prvobitnu dijagnozu. Za prvobitnu dijagnozu potrebna je kompletna evaluacija. Ako je TSH uredan, a osoba ima tegobe, u smislu pospanosti, umora, zaboravnosti, potrebno je uraditi i ultrazvuk i antitijela na štitnu žlijezdu. Ako se ustanovi promjena - uvećanja štitne žlijezde - potrebno je uraditi i analizu minerala (jod) u urinu, a u slučaju povišenih antitijela i analizu prisustva selena.

Može li se desiti da su vrijednosti TSH normalne, a da simptomi ukazuju na poremećaj u radu štitnjače?

- Može! To se događa kod autoimunih upala, jer organizam ima velike kompenzacijske sposobnosti i pokušava ih upotrijebiti sve do momenta dok se ne preda. Puno vremena prođe od trenutka kada se poremećaj javi, do momenta kada se to uoči u laboratoriji.

U kojim slučajevima je operativni zahvat neizbježan?

- Operativni zahvat uvijek je neizbježan kada se potvrdi karcinom štitne žlijezde, kad se pojave čvorovi koji nisu karcinomi, ali ih je, zbog veličine (veći od četiri centimetra), neophodno ukloniti, potom čvorovi koji se naglo uvećavaju, te čvorovi koji ometaju funkciju gutanja i disanja. Operacija ili radioaktivni jod potrebni su i u slučaju hipertireoze koja ne reagije na medikamentoznu terapiju, a prošle su dvije godine. U zadnje vrijeme sve manje se preporučuje radioaktivni jod zbog rezultata studija koje su pokazale njegov štetni efekt na ostala tkiva. Kod mladih ljudi sa hipertireozom granica je još kraća i iznosti 18 mjeseci.

Kakve posljedice na zdravlje organizma može ostaviti neprepoznata i neliječena bolest štitne žlijezde?

- Ogromne, u smislu loše kvalitete života. Smanjena je funkcionalnost organizma u obavljanju svakodnevnim radnih zadataka. Ako se na početku napravi propust u dijagnozi, on pacijenta prati tokom cijelog života.

Je li opravdan strah od hormonske terapije nakon uklanjanja štitne žlijezde?

- Kada se štitna žlijezda ukloni ne postoji drugi način kontrole metabolizma, osim hormonskom terapijom. Ti hormoni mogu biti sintetski i prirodni koji su daleko skuplji i u BiH nisu na listi plaćenih lijekova. Međutim, ne treba imati dileme. Hormonska terapija je neizbježna u ovakvim slučajevima, jer u protivnom može doći do negativnog ishoda. Osobe koje imaju dilemu treba uputiti na psihoterapiju gdje će im se sve objasniti. Bolje je imati bilo kakav metabolizam nego nikakav, jer bez hormona štitne žlijezde ne možete imati normalnu regulaciju temperature, rada srca, nervnog sistema...

U reguliranju pravilnog rada štitne žlijezde veliku ulogu ima i prehrana. Koje su to namirnice koje jačaju njenu funkciju?

- To mora biti raznovrsna prehrana koja je bogata mineralima i vitaminima, ali i proteinima. Takve namirnice su: riba i ostali morski plodovi, jaja, sir, jod u obliku jodirane soli, selen kojeg ima u brazilskom orahu. Dovoljna koncentracija jodirane soli, koju bismo dnevno trebali unijeti, je 150 mikrograma, a selena oko 70 mikrograma.

Koja hrana usporava rad štitne žlijezde?

- To je u prvom redu povrće iz porodice kupusnjača, koje ima strumogeni efekt, a od voća breskva, te slani kikiriki, zbog pretjerane količine joda.

Izvor:   Faktor

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Vezani članci

Iz kategorije