Prepušteni sami sebi u borbi sa bolešću i pravima koja imaju njihova djeca po osnovu ove opasne hronične bolesti, roditelji u Kantonu Sarajevo shvatili su da više ne mogu čekati na nadležne da riješe probleme koji su, kako nam rekoše, davno uređeni u drugim kantonima i Brčko distriktu te zemljama regije.

Zavod promijenio proceduru

Do prije nekoliko mjeseci roditelji su bez problema mogli za samo 30 dana dobiti povrat novca kojeg su dali za kupovinu aparata za kontinuirano mjerenje šećera u krvi (senzor). No to više nije tako!

Za refundaciju troškova sada im je potrebno od tri do četiri mjeseca, a razlog je što je Zavod zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo (ZZOKS) u međuvremenu promijenio proceduru u vezi s ostvarivanjem prava za povrat sredstava, što je stvorilo pravu agoniju, kaže Emina Bravo, majka 14-godišnjeg dječaka koji je od dijabetesa tip jedan obolio kada je imao dvije godine i devet mjeseci.

Emina Bravo sa sinom

- Po novom, sada svaki put kada predajemo refundaciju, trebamo predati sloj papira - preporuke konzilija sa klinike (potpis tri ljekara i specijalista), tekući račun, račun za kupljene senzore, posljednji nalaz sa klinike, Zp6 obrazac koji podižemo svaka tri mjeseca na klinici. Sramota i tuga je to što Zavod, pored konzilijarne preporuke, traži posljednji nalaz, kao da je dijebetes bolest koja u međuvremenu može nestati. Dok skupite sve te papire, treba vam puno vremena, živaca, a da ne govorim kako je roditeljima koji su u težoj ekonomskoj situaciji, čekajući da dobiju novac nazad kako bi mogli ponovo otići i kupiti senzor - govori Emina Bravo.

Do prije nekoliko mjeseci procedura je, kaže Hasa Grošić, otac 14-godišnjeg dječaka sa dijabetesom tip jedan, bila jednostavna i puno lakša za roditelje.

- Donijeli bismo papir u Zavod, oni bi ga ovjerili i za mjesec refundirali novac. Bio je to šablon koji je nesmetano funkcionirao, čak smo mogli donijeti i ovjerene kopije. Sad svaki put kad vodite dijete na ljekarski predleg na Endokrinologiju morate donijeti papir Zavodu jer on važi samo tri mjeseca, kako bi njihova komisija odlučila je li to to. Prvo dijabetes je bolest za cijeli život i neće nestati preko noći, a drugo ne znam ko je tamo mjerodavan da kaže "ovaj ljekar zna, a ovaj ne zna?" Osim toga, u toj Komisiji nisu svi doktori, šta ja, primjera radi, kao ekonomista mogu reći o nečemu što je iz oblasti medicine - ističe Grošić.

Koliko je važno da sva djeca oboljela od dijabetesa imaju senzore za mjerenje glukoze u krvi najbolje govori podatak da oni zamjenjuju igle kojima se neka djeca dnevno moraju bosti i više od deset puta.

- Moj sin ima 14 godina, ali zamislite malu djecu koje roditelj mora bosti više puta dnevno, kolika je to bol?! Naravno, da ima roditelja koji su dobrog materijalnog stanja, pa na refundaciju mogu čekati i godinu, ali je procentualno malo takvih jer mi smo ipak siromašna zemlja. Za mnoge roditelje 60 eura, koliko košta jedan senzor koji može trajati 14 dana, zaista je puno. Na dva mjeseca treba vam pet senzora, a desi se da neki ne valja, pa morate kupiti drugi. Ima roditelja koji "vrte" novac od refundacije jer nemaju, pa sada kada se to oteglo sa isplatom, dok ne dobiju pare, moraju bosti dijete - objašnjava Grošić.

Hasan Grošić

Hrvatska te sve druge zemlje Evropske unije, doživotno oboljelima osiguravaju senzore. Kod nas, dodaje Grošić, kad navršite 18 godina, gubite to pravo, iako bi i starijima makar i jedan senzor značio puno.

- U Brčko distriktu oboljeli do kraja života imaju pravo na stopostotnu refundaciju za senzore. Odlična situacija je i u Zapadnohercegovačkom kantonu, u HNK te još nekim drugim kantonima. Samo u KS došli smo u situaciju da ćemo refundaciju dobiti, kad neki tamo koji radi u Zavodu i od koga to zavisi, bude boljeg raspoloženja - naglašava Grošić.

Problem je, dodaje, i to što senzore ne možete nabaviti u BiH, a postoji i strah da se, kako kaže, ne forsira samo jedan proizvođač od nekih iz Ministarstva zdravstva i ZZOKS.

- Više je vrsta senzora, Medtronic Guardian Connect, FreeStyle Libre... Bojimo se da se kod nas za refundaciju ne forsira Medtronic koji se nije pokazao kao dobar, što je mišljenje onih koji su ga godinama koristili. Ogromni su novci u pitanju. Ne bježimo od toga da svako može izabrati koji hoće senzor i koji će se refundirati do određenog iznosa. Ako neko kupi skuplji, naravno da će sam doplatiti. Roditelji traže da mogu sami izabrati šta će kupiti, a Zavod je tu da refundira do određenog iznosa - navodi Grošić.

Dobijaju kontradiktorne informacije

Na pitanje da li su roditelji do sada razgovarali sa nadležnim zdravstvenim vlastima u KS kako bi pokušali iznaći rješenje, Grošić odgovara kako je bilo razgovora, ali bez rezultata.

- Neki roditelji su pokušavali, jednom sam pročitao odgovor ministra Vranića koji je, po meni, bio neprofesionalan. Ne tvrdim da Vranić treba sve znati, ali on je frontmen, a kao takav bi se prvo trebao informisati, pa tek onda javno iznositi odgovore. Moja poruka ministru bila bi: "Ako nisi sposoban, postavi nekoga ko će se više zanimati za rješavanje ove problematike" – poručio je Grošić.

Zbog svega navedenog roditelji će, kako kaže Emina Bravo, uputiti žalbu Muameru Kosovcu, direktoru, i Upravnom odboru ZZOKS.

- Informacije koje dobijamo iz ZZOKS su kontradiktorne. Imate osjećaj da Upravni odbor ne zna šta se dešava, uposleni kažu kako postupaju po zakonu... Vlada KS je donijela odluku o refundaciji, ali Zavod sve koči. Mi ćemo ovom žalbom tražiti da se pojednostavi postupak refundacije troškova za senzore, da dijete koje je proglašeno stopostotnim invalidom do 18 godine, kada ide ponovo na reviziju, ne treba svaka tri mjeseca donositi papir sa kliničkog centra i to potvrđivati. Ponavljamo, bolest neće nestati, a one koji u Zavodu rade pozivamo da jednom doneseni papir unesu u arhivu i imat će ga zauvijek. Živimo u 21. stoljeću, imamo računare, zašto se roditeljima još više otežava život - pitaju Bravo i Grošić.