Da se u našem društvu ne cijene znanje i rad, govori sljedeća priča iz opštine Ribnik. Mladi inženjer šumarstva Sergej Milanović po završetku svog školovanja na Šumarskom fakultetu u Banjaluci nije mogao da dobije posao u struci pa je, da bi prehranio porodicu, počeo da radi nekvalifikovane poslove sječe i izvoza šume u privatnoj firmi. 

Svojim vršnjacima poručuje da se prihvate rada, jer se jedino na taj način može boriti za bolje sutra. Svakoga jutra od sedam sati Sergej Milanović, umjesto u fotelju šumskog gazdinstva, sjeda pod sirovu jeliku, motreći dobro da ona poslije sječe ciljano padne.

Po završetku Šumarskog fakulteta u Banjaluci posao je zatražio u Šumariji  opštine Mrkonjić Grad, koja za njegov status nije imala dovoljno sluha. To ga nije pokolebalo da posao sa eksploatacijom šume potraži u privatnoj firmi susjedne opštine Ribnik, koja mu je ponudila - posao sjekača. 

- Mladi ljudi koji čekaju poslove u struci na birou rada pred sobom imaju dvije mogućnosti. Jedna od tih mogućnosti je da napuste zemlju i sreću potraže daleko od rodne grude ili da čvrsto odluče da ostanu i da se bore se za bolje sutra - kaže Sergej Milanović u izjavi BN TV.

On navodi da ga veoma pogađa loš status šumskih radnika, kojima je, prema njegovim riječima, svakoga dana „glava u torbi“.

Krivce za stanje u JP „Šume Republike Srpske“ Milanović vidi u neodgovornom poslovanju rukovodilaca radnih jedinica, te u velikom procentu neproduktivne radne snage koja na teret preduzeća solidno živi, a u suštini - ne radi ništa. Milanović kaže da je u upravi preduzeća neophodan rez, jer su članovi uprave, u stvari, i glavni krivci za negativno poslovanje. 

Milanović kaže da sa kolegama iz Šumskog gazdinstva „Ribnik“ ima korektnu saradnju i na njihov rad nema zamjerki. Dodaje da je šuma nacionalno blago koje su nam ostavili naši preci i da svi treba da se uključimo u njenu zaštitu.