Za to vrijeme, prema izvještajima objavljenim na zvaničnoj stranici Fondacije, producentske kuće koje su dobile najviše sredstava su: Refresh, Flash, Deblokada, Fist, Porta... Podršku za realizaciju projekata dobili su i: Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu, Kinoteka BiH, Udruženje filmskih radnika, Udruženje Obala Art Centar...

Autori u prosjeku za razvoj projekta i snimanje filma utroše tri-četiri godine. Osnovni razlog tome je što inicijalna sredstva koja dobiju od Fondacije nisu dovoljna za snimanje filma, zbog čega je postalo "pravilo" da se u našoj zemlji godišnje snimi jedva jedan film.

Nažalost, postoje slučajevi kada autori, iako nisu snimili film u predviđenom roku, dobijeni novac nisu vratili Fondaciji, iako tako nalažu pravila. To nam je potvrdio i predsjednik Upravnog odbora Fondacije za kinematografiju Antonio Beus.  

-  Postoje ti slučajevi gdje filmski radnici nisu vratili veći dio novca, ali pošto se vodi sudski proces po tom pitanju, ne bih govorio o kome je riječ jer ne bih želio svojom izjavom da kompromitiram postupke koji se vode – kazao je Beus.

Na naše insistiranje da kaže o kome je riječ jer nestao je novac koji pripada svim građanima BiH, Beus napominje da je to "nešto što se dešavalo u prošlosti, o čemu trebaju govoriti članovi upravnog odbora iz prethodnih godina".

- U pitanju je milion KM za tri filma koja nikada nisu snimljena. Moguće je da je slučaj zastario, ali svakako će neko odgovarati za to – ističe Beus.

Reditelj Ahmed Imamović ranije je upozoravao na dešavanja u Fondaciji i način na koji se dijele sredstva među filmskim radnicima. Također, upozoravao je i na milionske iznose koji su podijeljeni, a filmovi nikada nisu snimljeni...

- Već duži niz godina upozoravam na tu pojavu koja se dešavala. S dolaskom novog predsjednika na čelo Upravnog odbora Fondacije pretpostavljam da će se pokrenuti neke stvari jer imamo tu ljude i firme koje duguju stotine hiljada. Mislim da ukupna cifra prelazi i milione za filmove koji su potraživali, odobrena su im sredstva od Fondacije, trošili su sredstva, a filmovi nisu nikada snimljeni, a pretpostavljam da nikada neće biti ni snimljeni. Ne znam šta se čekalo, govorimo o periodu vjerovatno od 2007. ili 2008. godine. Ono što je ključno za mene je ko je sjedio u tim  upravnim odborima Fondacije, ko je to sve tolerisao, i da li je i on jednako bio u talu kada su se dijelili ti novci – ističe Imamović.

Vrhunac ove sage, kaže Imamović, jeste način na koji je novac podijeljen.

- Ono što je vrhunac svega po meni, ono što je protivpravna osnova, gdje bi se moglo govoriti o prevari jeste da imate obroke kako se isplaćuje novac. Dakle, vi kada dobijete sredstva Fondacije, vi dobijate 20 posto po potpisivanju ugovora, 50 posto na dan početka snimanja i 30 nakon završetka snimanja. Ali ono zašto su te cifre postale velike je iz tog razloga što nije uzeto samo 20 posto koje se dobija po potpisivanju ugovora, nego su mnogi od njih lagali da su počeli snimati i uzimali i onih 50 posto. Radi se o jednoj vrlo perfidnoj prevari. Apsolutni rekorder u tome je firma Refresh – tvrdi Imamović.

Podsjetimo, filmska umjetnost nas je proslavila u svijetu, a zahvaljujući filmskim radnicima Bosna i Hercegovina je postala poznata i po talentovanim pojedincima koji su osvojili sve svjetske nagrade: Oscara, Zlatnog lava, Zlatnog medvjeda, Zlatnu palmu...