Prema prijedlogu ovog zakona, čiji smo tekst dobili, predviđene su i kazne.

- Zbog nematerijalne štete prouzrokovane kršenjem prava na suđenje u razumnom roku isplaćuje se novčana nakanda od 500 do 3.000 KM – stoji u prijedlogu zakona koji će biti upućen u parlamentarnu proceduru.

Ova naknada isplaćuje se iz budžeta institucija BiH.

Kakva je praksa

Koliko je važan ovaj zakon i šta imamo u praksi pitali smo Asima Crnalića, advokata iz Sarajeva.

- To je pitanje riješeno Konvencijom i, po meni, nije trebao poseban zakon jer se suštinski ništa ne mijenja. Ali podržavam to u krajnjoj liniji – kazao je Crnalić.

On je odgovorio da se konvencija koja se odnosi na ovo pitanje nije poštivala iz subjektivnih i objektivnih razloga.

- Problem je stvarne naravi – mogu li suci u razumnom roku riješiti predmet koji imaju. Ponekad ne mogu. Objektivni razlozi su veći broj optuženika, kompleksnost slučaja i druge zapreke koje stoje pred sucem. Ali često advokati i tužioci, uvjetno rečeno, "opstruiraju", pridonosimo tome da postupak duže traje – rekao je Crnalić.

Dodao je da bi postupci trajali kraće kada bi se svi oni trudili da maksimalno racionaliziraju postupke.

- Ali, recimo, u krivičnim postupcima povodom ratnih zločina brzina nije poželjna. Naime, prošlo je 25 godina, ljudi se zbog protoka vremena ne mogu sjetiti pojedinosti, materijalni dokazi su uništeni ili nestali. Ne može se očekivati od suca da brzo postupa. Brzi postupci dovode do nepravične presude. Suđenje nije altetska disciplina – istakao je Crnalić.

Šta je razuman rok

Postavlja se pitanje koji su to razumni rokovi. Prema predloženom zakonu, pravo i dužina trajanja razumnog roka utvrđuje se u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.

Iz Ministarstva pravde BiH tvrde da do sada nije bilo apelacija stranaka povodom kršenja ovog prava pred Sudom BiH.

Prema publikaciji koju je Ustavni sud BiH objavio nakon konferencije 2019, posvećene pravu na suđenje u razumnom roku, istaknuto je da trajanje postupka zavisi o nizu kriterija poput složenosti predmeta, ponašanja aplikanta i nadležnih organa, visine i prirode dosuđene naknade. Posebna ekspeditivnost potrebna je, između ostalog, u predmetima koji se odnose na građanski status i poslovnu sposobnost, radne sporove, a izuzetna revnost traži se od vlasti u predmetu aplikanta koji ima "neizlječivu bolest", te "kraći očekivani životni vijek".

Odredbe predloženog zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku predviđaju da se zahtjev za zaštitu ovog prava podnosi Sudu BiH. O zahtjevu rješenjem odlučuje predsjednik Suda BiH, osim ako se ne radi o predmetu u kojem upravo on postupa. U tom slučaju o zahtjevu odlučuje sudija koji rukovodi Upravim odjeljenjem Suda BiH. Rešenje o zahtjevu se donosi u roku od 60 dana.