U svjedočenju o događaju od 22. aprila 1992. godine, Vikić je ispričao kako je dan počeo brifingom.

- Bili su sa mnom Ademović, Dautbašić, Nećko Čengić i Suad. Nisam siguran je li bio Kovač. Bila je tu i moja sekretarica. Pričali smo o ratu i do kada će sve to trajati. Dežurni sa ulaza je preko sekretarice rekao, a ona meni govori, da je Mišo Žmiro zarobio neke zatvorenike i da ih dovodi. Puštam ga da uđe i on prenosi da je uhapsio pripadnike srpske vojske u Švrakinom Selu i da ne zna kuda će s njima -  kazao je Vikić i dodao kako nije bilo spominjanja Dobrinje, te da mu je rekao da ih vodi u Centralni zatvor jer "mi zarobljenike ne primamo".

Kako je kazao, "razgovor je trajao dvije ili tri minute, nakon čega je Mišo Žmiro otišao".

Prema Vikićevim riječima, nedugo zatim čuli su se pucnji.

- Nakon pet-šest minuta, čujem rafal, a poslije i pojedinačne pucnje. Ja istrčavam iz kancelarije i na ulazu me zaustavlja moje osiguranje i govori da se vratim jer je možda u pitanju napad na policiju. Ja se vratim. Adnan mi je rekao da je Brko Herenda, ubio zatvorenike. Ja kažem da me se spoji s Pušinom da mu kažem šta se desilo, da je taj i taj izvršio likvidaciju vojnika koji su bili zarobljeni - ispričao je Vikić.

Na upit Sudskog vijeća može li se sjetiti da li je neko on prisutnih u kancelariji izašao do trenutka pucanja, on je odgovorio da ne može biti siguran. Ispričao je kako mu je Pušina poslije javio da treba ukloniti tijela, što je on odbio.

- Ja znam šta je sklanjanje leševa i prikrivanje zločina. Onda me opet zove i kaže da će ih skloniti Juka. Tada od Adnana tražim da svi naši ljudi odmah uđu u Dom i da niko ne bude tu blizu, jer su mi se tada upalile lampice – neće biti uviđaja - kazao"vjerovatno u parku".

Za zločin protiv ratnih zarobljenika počinjen u sarajevskom Velikom parku optuženi su, pored Dragana Vikića, Jusuf Pušina, Nermin Uzunović i Mladen Čovčić. Optužnica ih tereti da su, kao pripadnici policijskih i sigurnosnih struktura, bili informisani o zarobljavanju osam pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) iz transportera koji je bio u kvaru i nalazio se na području sarajevskog naselja Dobrinja.

Na pitanje advokatice Adne Dobojlić o dokazu Tužilaštva, za koji je, obraćajući se Sudskom vijeću, kazala kako ga smatra falsifikatom, objasnivši da se na dokumentu nalazi spisak ljudi, među kojima i Juka Prazina, a na dnu dokumenta potpis Vikića, svjedok je odgovorio da dokument ne liči na dokumente koje je on viđao i da nije potpisivao neprotokolisane akte te da potpis na dokumentu nije njegov.

Na upit Odbrane, Vikić je rekao kako je o događaju morala biti načinjena zabilješka, a da zarobljeni vojnici nisu mogli biti legitimisani u Domu policije jer oni nisu primljeni, te "da su se vratili odakle su i došli".

Vikić je kazao kako su zbog događaja u Velikom parku, "morali reagovati i Ugljenin i Asim".

Članovi Sudskog vijeća zamolili su Vikića da kaže šta misli da se tog dana zapravo dogodilo.

- Ne mogu da shvatim da se to moglo po danu desiti, da svijet vidi. Bilo je ubistava po gradu, ali skriveno. Šta je taj htio da postigne, mogu samo da pretpostavim. Nekome specijalna jedinica nije odgovarala, i dan-danas im ne odgovara. Smatram da im sastav nije odgovarao. Znam šta su od mene tražili – da se jedinica desetkuje na po jedan posto Srba i Hrvata. I to je urađeno nakon moje smjene. Ja nisam tijesto koje su mogli oblikovati - rekao je Vikić.

Naredno ročište zakazano je za 9. juli, kada je planirano da Vikića ispita Tužilaštvo.