Zaštićeni svjedok A-1 ispričao je da je početkom juna 1992. godine počelo pucanje i granatiranje njegovog sela Lješevo, te su komšije i on organizovali straže, ali nisu imali dovoljno oružja.

Tada su, kako je rekao svjedok, otišli u jednu kuću i tu se sakrili u sklonište, te je on nakon granatiranja krenuo sa komšijom do kuće Ismeta Nuhanovića kako bi provjerio da li je neko u selu ranjen. Tada su se, kako je rekao A1, pojavila trojica muškaraca u maskirnim uniformama i sa šljemovima, te ih zarobili, pretresli i natjerali da ih odvedu do ostalih mještana.

- Došli smo dole do skloništa i oni su nam naredili da pozovemo komšije da izađu i predaju se, i da im kažemo kako im se ništa neće desiti - naveo je svjedok, te dodao da kada su komšije izašle, naredili su im da legnu na travu, licem okrenutim prema zemlji i rukama dignutim iznad glave.

Svjedok se prisjetio da je tada došao Marinko Vidović sa još desetak vojnika i poslao dvojicu vojnika sa Hasanom Fazlićem njegovoj kući da traže novac, a ostale zarobljenike su, po tvrdnjama svjedoka, natjerali da stoje uz ogradu i ne okreću se.

- Hasan je krenuo, a za njim su išli Savo Manojlović, kog znam još iz osnovne škole i još jedan vojnik - naveo je svjedok.

Potom im je, kako je ispričao, naređeno da sve što imaju kod sebe – dokumente, novac, nakit – bace iza leđa.

- Imao sam čakiju i bilo me strah da je bacim iza sebe, pa sam je bacio ispred u travu - rekao je svjedok i dodao da mu je tada prišao vojnik, koji je uzeo čakiju i prislonio mu je na vrat, te rekao: "Znaš da te sada mogu zaklati".

Svjedok je naveo da je tog vojnika opisao bratu, koji mu je rekao da nema ko drugi biti nego Ranko Draškić.

- Rekao sam mu da je tamnijeg tena, te da nema prste na nekoj ruci, čini mi se lijevoj, na šta je brat rekao da je to Draškić - kazao je svjedok.

A-1 je ispričao kako su potom dobili ultimatum da svi izađu i predaju se, ili će pucati, te da više nikog nije ni bilo da izađe, jer je tu bilo zarobljeno 20 osoba, a ostali su, kako je rekao, ranije napustili selo.

- Onda je Marinko rekao: "Idemo momci" i počela je rafalna paljba po nama – pucali su nam u leđa - rekao je svjedok, dodajući da je tom prilikom ranjen u predjelu pluća.

- Počao sam padati, ali me ograda vratila i opet su zapucali i pogođen sam u nogu, tako da sam pao licem prema zemlji, ispod komšije Masnopite - rekao je A-1.

Nakon toga, svjedok je čuo naredbu za pregled i "ako se neko miče, pucaj mu u glavu".

- Potom su počeli pojedinačni pucnji, ja sam mislio da će i mene upucati - rekao je svjedok i dodao da su poslije toga nešto utovarali i otišli.

- Okrenuo sam se i vidio Zahidu Masnopitu kako traži sinove. Tražio sam vode i donijela mi je - naveo je svjedok, dodajući da je molio Zahidu da bježi, rekavši da će je ubiti, na šta mu je rekla: "Neka me ubiju, kada su mi ubili sve – muža, dva sina, brata".

Nakon toga se počeo odgurivati nogama i uspio dopuzati do štale, gdje je našao česmu da pije vodu. U toj štali je, kako je naveo, prenoćio, a sutradan se opet vratio u dvorište kuće gdje su strijeljani.

- Dopuzao sam do mutvaka i tu bio dvije noći - rekao je svjedok i dodao kako je narednog dana, kada je vidio da niko ne dolazi da mu pomogne, odlučio sam krenuti prema selu Vrbovik, gdje su bile snage Teritorijalne odbrane (TO).

- Stavio sam jastuk na prsa, stegao ga i sam – ležeći i odgurujući se nogama – nekako uspio doći do šume - ispričao je svjedok, dodajući da je tu počeo dozivati pomoć.

Nakon sat vremena, pripadnici TO-a su došli po njega i na nosilima ga odnijeli u selo, potom u Brezu, zatim u Visoko, a nakon toga u bolnicu u Zenicu.

Branilac optuženog Ranka Draškića, Miodrag Stojanović, rekao je da je A-1 ključni svjedok i dodao kako je on do sada dao pet izjava i da je dva puta svjedočio pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu.

Stojanović je pitao svjedoka da li je prije pucanja mogao vidjeti ko je od vojnika imao oružje i pucao, na što je svjedok rekao:

- Nisam, ali za mene su svi ubice.

Draškić i Manojlović su optuženi da su, u svojstvu pripadnika Interventnog voda TO-a srpske opštine Ilijaš, kasnije Ilijaške brigade Vojske Srpske Republike, 5. juna učestvovali u napadu na Lješevo i ubistvima 20 civila. Dodaje se da je oko 100 muškaraca, žena i djece odvedeno u Podlugove.

Nastavak suđenja zakazan je za 9. novembar.