Utorak, 13.04.2021.

Zločinac Mladić bio na platnom spisku Beograda kao i neki aktuelni oficiri OSBiH

Ratko Mladić, osuđen na doživotnu robiju zbog genocida i drugih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini od 1976. do 2002. godine bio je oficir JNA, oficir Vojske Republike Srpske odnosno Vojske Jugoslavije. Žalbeno ročište u Hagu u slučaju "tužilac protiv Mladića", na kojem će se sudijama obratiti i sam ratni zločinac održava se jučer i danas. 

Mladićevo ime nalazilo se na spisku 30. kadrovskog centra Vojske Jugoslavije uz još 1.500 imena pripadnika Vojske Republike Srpske, koji su sve do 2002. godine uredno dobijali plaće iz Beograda, iz druge države.

Mladić nikad od 1976. pa sve do 2002. godine nije prekidao radni staž u Vojsci Jugoslavije. Njegov vojni i civilni šef sjedili su u Beogradu i za vrijeme agresije na BiH, tokom koje je počinjen genocid.

Ukazom predsjednika SRJ Zorana Lilića od 16. juna 1994. godine, zločinac Ratko Mladić vanredno je unaprijeđen u čin general pukovnika. U to vrijeme bio je komandant Glavnog štaba 30. kadrovskog centra Vojske Jugoslavije.

U strogo povjerljivom izvještaju iz maja mjeseca 1994. godine, obavještava Generalštab Vojske Jugoslavije o "pregledu snaga neprijatelja, brojnog stanja u VRS, pregled osnovnih borbenih sredstava, te namjenske industrije muslimana".

Ovaj izvještaj koji možete u cijelosti pročitati na OVOM LINKU jedan je od od brojnih koji potvrđuju nedvojbeno da je tadašnji Miloševićev režim direktno bio umiješan u genocid i zločine.

S oznakama vojna tajna i strogo povjerljivo Momčilo Perišić je 15. novembra 1993. potpisao naredbu (3087-1), a na osnovu "naređenja predsjednika SRJ od 10. novembra 1993.", kojom se formira 30. kadrovski centar. U naredbi se dalje navodi: "Mirnodopska lokacija Beograd. Vojna pošta u miru 3001 i u ratu 12103." Istom naredbom formiran je i 40. kadrovski centar, a na kraju stoji: "Formiranje centra izvršiti ODMAH." Vojislav Koštunica, predsjednik Jugoslavije, je 23. marta 2001. donio naredbu s oznakom "službena tajna - strogo povjerljivo" kojom se ukida 30. kadrovski centar Vojske Jugoslavije. 

U februaru 2013. godine, Žalbeno vijeće Haškog tribunala poništilo je kaznu od 27 godina zatvora Momčilu Perišiću. Time je oslobođen za logističku pomoć vojskama bosanskih i hrvatskih Srba, za razliku od prvostepene presude kojom je ocijenjeno - da je znatno doprinjeo u pomaganju i podržavanju brojnih zločina. Poput terora nad Sarajlijama, masakra u Srebrenici 1995. te raketnog, neselektivnog napada na Zagreb, iste godine.

Sudije su odlučile kako je Perišić pomagao Vojsku Republike Srpske i Srpsku vojsku Krajine u sklopu njihovih općih ratnih napora, a ne kako bi ih usmjerio na počinjenje pojedinih zločina. Žalbeno vijeće je potvrdilo da je Perišić slanjem pomoći - znatno učestvovao u operacijama Srpske vojske Krajine i Vojske Republike Srpske, kao i da je kroz 30.i 40.kadrovski centar Vojske Jugoslavije imao nadležnost nad oficirima upućenim u rat van Srbije. 

Iznoseći svoju odbranu u Hagu, ratni zločinac Momčilo Krajišnik, bivši predsjednik Narodne skupštine RS-a, izjavio je da su aktivni oficiri VRS-a dobijali plate iz Srbije. Zoran Lilić, bivši predsjednik SRJ, u svjedočenju pred Tribunalom, ispričao je da je u novembru 1993. potpisao naredbu o formiranju 30. kadrovskog centra te da su "prosječna mjesečna davanja za 30. kadrovski centar bila 1.600.000 tadašnjih nemačkih maraka. Od 1993. do 1997. godišnje smo plaćali oko osam miliona eura za taj centar".

Oslobađajuća presuda za Perišića dočekana je prije sedam godina u Beogradu "uz slavlje i vatromet", jer je i pored stotine dokumenata iz srbijanske arhive, Haški tribunal svojom odlukom napravio razliku između Vojske Jugoslavije i Vojske Republike Srpske, te Srbiju koja je strahovala od konačne presude svom bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije "oprao" pred javnošću kao državu koja nije učestvovala u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. 

Generalštab Vojske Jugoslavije je 2001. godine na osnovu ukaza predsjednika SRJ donio odluku da se blizu 1.500 pripadnika 30. kadrovskog centra, među kojima su i zločinac Ratko Mladić, Novica Talić, Momir Talić, Momir Zec, Radislav Krstić, Nikola Delić, Svetozar Andrić, Dušan Kukobat, Vlado Lizdek, Dragiša Masal, Savo Sokanović i Radivoje Tomanić, skinu s platnog spiska Vojske Jugoslavije, odnosno profesionalnih vojnika Vojske Jugoslavije. 

U donošenju tih zaključaka učestvovali su i predstavnici nekadašnjeg entitetskog Ministarstva odbrane Republike Srpske. General Radislav Krstić koji je pravosnažno osuđen na 35 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja genocida u Srebrenici 1995. godine, uhapšen je u decembru 1998. godine.

Dok je sjedio u Scheveningenu čekajući početak suđenja i presudu, plaću je uredno dobijao kao general Vojske Jugoslavije.

I danas, u Oružanim snagama BiH na visokim funkcijama nalaze se nekadašnji oficiri Vojske Jugoslavije, koji su sve do 2001. godine uredno dobijali plaće iz Beograda. 

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter.
Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected].
Vezani tekstovi
Više iz kategorije
Najnovije Najčitanije Na vrh