Bosna i Hercegovina, prema odluci Vijeća ministara, nabavlja šest helikoptera za Ministarstvo odbrane i Oružane snage koji će se koristiti u humanitarne i druge potrebe u slučaju elementarnih nepogoda.

Nakon sastanka državne koalicije na kojem je dogovorena ova nabavka, Milorad Dodik se potrudio da istakne da su helikopteri koji se nabavljaju nenaoružani. S druge strane, ministar odbrane Zukan Helez u više navrata objašnjavao je kako nema neborbenih helikoptera.

- Čim uđete sa puškom u helikopter, on je borbeni - naveo je Helez.

Da li se ovi helikopteri i na koji način mogu koristiti i u vojne, odnosno borbene svrhe, i da li je tako jednostavno kao što ministar Helez navodi, provjerili smo sa vojnim analitičarima Nedžadom Ahatovićem i Deanom Džebićem.

- Svaki helikopter koji se koristi za vojne svrhe planiran je da se može naoružati. Postoje paketi naoružanja za svaki helikopter koji se koristi u vojne svrhe. Prema tome, može se to, naravno, nadograditi i kupiti.

Svaki američki helikopter koji smo dobili, on se može naoružati, sa lakim ili težim naoružanjem. Sve zavisi od toga šta vi hoćete. To se dogovara sa dobavljačem. Kupite paket, izvršite obuku ljudi i to je to – započeo je Ahatović.

Dodaje kako je ministar u pravu kada kaže da nema borbenih i neborbenih helikoptera.

- Naravno, imate specijalizovane jurišne helikoptere koji malo više municije mogu ponijeti i koriste sofisticiranu opremu. Takve helikoptere OSBiH nemaju. Nije zgoreg ih nabaviti, ako bude bilo volje u Parlamentu i Vijeću ministara.

Dakle, svaki helikopter se može naknadno naoružati ili opremiti sa drugom vrstom opreme, za noćno letenje, traganja i spašavanje, za navigaciju, složene meteouvjete. Sve su to paketi opreme koji povećavaju cijenu – navodi Ahatović.

Pojašnjava kako su helikopteri koje ćemo mi dobiti pogodni za takvu vrstu modifikacija.

- Moguće ih je nadograditi, samo je stvar načina izbora. Oni imaju osnovni paket naoružanja koji dođe uz njih. Dodik je htio naoružati svoje civilne helikoptere, ali mu prošli saziv Vijeća ministara to nije dozvolio. Odnosno, ministar Dragan Lukač je uputio zahtjev, oni su čak i dogovarali da se to dobavi za potrebe MUP-a RS-a. Međutim, nisu uspjeli dobiti dozvolu – podsjeća on.

Ahatovića smo upitali i koliko, ukoliko bi se naoružali, ovi helikopteri mogu parirati helikopterima koje posjeduju zemlje regije.

- Hrvatska je dobila od SAD-a OH-58 Kiowa, lake izviđačke helikoptere koji se mogu naoružati, ali su oni i dobili poseban paket naoružanja koji mogu postaviti na te helikoptere. Oni ih koriste u te kombinovane svrhe. Što se tiče Srbije, oni su kupili Mi-35 od Ruske Federacije, pa su kupili i od Kipra malo starije. To su specijalizovani jurišni helikopteri koji se mogu naoružati malo jačim naoružanjem. Imaju veće sposobnosti u tom smislu, ali su isto tako i višenamjenski – pojasnio je.

On ističe kako ne moramo parirati regionu kada su u pitanju helikopteri.

- Možemo nabaviti dobar sistem protivzračne odbrane, da ti helikopteri ne mogu djelovati u takvoj vrsti. Nabavljate drugu opremu koja ih jednostavno anulira, kao što su Bayraktari TB2 – zaključio je.

Džebić na početku razgovora naglašava kako je teško reći šta mi nabavljamo uopće.

- Cijela priča je započela sa nabavkom nekoliko helikoptera. To je bila formulacija. Pa se onda išlo na formulaciju četiri helikoptera. Onda na četiri plus jedan. Pa ministar odbrane sada kaže šest helikoptera. To su četiri različite informacije koje se artikulišu u periodu od mjesec dana – rekao je Džebić.

I on je naglasio kako ne postoje borbeni i neborbeni helikopteri.

- U kategorizaciji postoje višenamjenski helikopteri. Dakle, višenamjenski helikopter u zavisnosti od kategorije nosivosti, kategorije lakih, srednjih i teških helikoptera, koji je namijenjen za različite zadatke. Ono što njega određuje jeste oprema koja se za njega nabavlja, ali je on uvijek višenamjenski – obrazložio je.

Čak i helikopteri koji su specijalizirani za gašenje požara, dodaje, višenamjenski su.

- Dakle, mogu prenositi teret, ljude. Ne postoji, izuzev nekih tipova helikoptera, ekskluzivno tip samo za te zadatke i ništa drugo. To je najbitnija stvar – kazao je Džebić.

Osvrnuo se i na tvrdnje ministra kako helikopter postaje borbeni.

- Ta priča je potpuno pogrešna. Ono što se nabavlja za helikopter, to određuje namjenu i upotrebu tog helikoptera – naveo je te nastavio:

- Prema namjenama i potrebama OSBiH, nama trebaju višenamjenski helikopteri srednje klase i laki helikopteri. Ovi helikopteri Bell 119 su laki helikopteri, jednomotorni. Mi smo do sada nabavljali helikoptere uglavnom za potrebe transporta opreme i ljudi i za protivpožarne operacije. Pitanje je da li za ovih šest helikoptera koje sada nabavljamo kupujemo protivpožarna jedra, velika burad za vodu, s obzirom na to da ih nemamo viška.

Prema njegovom mišljenju, čitav proces nabavke je bio nimalo transparentan.

Džebić nam je pojasnio i na koji način se helikopteri koje nabavljamo mogu naoružati.

- Svaki helikopter ukoliko ima u osnovnoj konfiguraciji mogućnost montiranja oružja ili neke opreme, on može biti borbeni. Ovi helikopteri nisu do sada korišteni u vojne svrhe kao naoružani helikopteri.

Oni mogu biti opremljeni sa određenim optoelektronskim senzorima, termalnim kamerama i sličnim uređajima. Međutim, u nekoj dodatnoj modernizaciji da bi se naoružali potrebno je sprovesti paket modernizacije kod države proizvođača, u kompaniji u kojoj ste kupili.

Sklopite sporazum sa državom, pa onda ugovor sa kompanijom da želite prenamijeniti svoje helikoptere za neku drugu namjenu. Ukoliko konstrukcija tih helikoptera dopušta, na njih se mogu ugraditi određena borbena sredstva i stanice, ali samo u onoj mjeri u kojoj ta ugradnja ne bi narušila opće sposobnosti helikoptera.

Dakle, ona priča Zukana Heleza o topu od 100 milimetara nema smisla zato što prema motoru helikoptera, prema njegovoj nosivosti se određuje šta, koliko i koliko dugo nešto može da nosi – zaključio je on.