U JU Muzeju Sarajeva, sinoć je održano javno predavanje na temu "Priprema agresije na BiH i Sarajevo 1992. - 1995." na kojem su govorili doktor historijskih nauka Amir Kliko i muzejski pedagog Senad Kuč, pred zainteresiranom publikom koja je na kraju učestvovala u diskusiji i postavljala pitanja.

Kuč je napravio uvod u temu objašnjavajući historijske uzroke koji su doveli do agresije na BiH, uspoređujući političke ciljeve zvanične srbijanske vlade od vremena dobijanja autonomije od Osmanskog carstva s onim iz 90-ih godina prošloga stoljeća do danas, skoro 30 godina poslije Dejtonskog sporazuma.

Kliko je napravio retrospekciju kroz ključne historijske događaje koji su doveli do nezavisnosti BiH koja se odmah po priznanju morala braniti od vojne okupacije JNA koja je zaposjela 70 posto bh. teritorije i naoružala TO (teritorijalne odbrane) i pripadnike bosanskih Srba koji su sprovodili plan velike Srbije. 

- Reformama oružanih snaga JNA je željela uništiti republičke TO - prvenstveno  TO BiH i TO Hrvatske. Bile su tri faze reformi: u prvoj fazi komanda nad republičkim štabom TO prenesena je iz Predsjedništva RBiH u Sekretarijat za narodnu odbranu u Beograd. Kad republika izgubi kontrolu nad svojom TO to za nju predstavlja veliku opasnost. BiH je tad izgubila kontrolu nad svojom TO. U slijedećoj fazi vršile su se reforme koje su za cilj imale uništavanje TO - to je značilo smanjenje broja štabova, promijenjenu organizaciju i prepolovljen broj pripadnika TO. Završna faza je razoružavanje TO BiH.

Uništavanje TO je krenulo 1986. i završilo kad su startali izbori 1990, dakle, vojne pripreme za agresiju na Republiku BiH četiri su godine starije od političkih priprema. Jedino resurs koji JNA nije mogla oduzeti BiH bio je mobilizacijski resurs. Stotine hiljada mladića koji su služili vojni rok u bivšoj JNA. Dakle, rasturili su organizaciju TO, oduzeli oružje i predali ga srpskoj strani, ali mlade vojne obučene ljude nisu mogli oduzeti jer su pripadnici svih naroda i narodnosti u SFRJ prolazili ravnopravno kroz vojnu obuku.

JNA se prije nego što je počela agresija maksimalno potrudila da razoruža branitelje i naoruža agresore - na teritoriji gdje je bilo većinsko srpsko stanovništvo. Pored postojećeg arsenala u BiH, i TO, silne arsenale oružja JNA iz Slovenije i Hrvatske prebacuje u BiH... Bilo je iluzorno u takvom neravnopravnom odnosu snaga razmišljati o odbrani Bosne i Hercegovine - istakao je Kliko.

Od jeseni 1991. do aprila 1992. JNA je okupirala 70 posto teritorije BiH. Republičko predsjedništvo nije moglo ništa uraditi da spriječi JNA jer je ona bila legalna vojna sila u BiH.

- Granice Četvrte vojne oblasti JNA pokrivale su onu famoznu zamišljenu crtu zapadnih granica projekta "Velike Srbije" Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica. Sve jedinice Vojske RS su formirane još 1991. godine na hrvatskom ratištu, kasnije su samo preimenovane na bh. ratištu.

JNA je obezbijedila sve Republci Srpskoj, od oružja, infrastrukture, ljudstva, teritorije…Tek kad je Republika Bosna i Hercegovina proglasila neovisnost, stekla je pravo da se tadašnja TO stavi van zakona i da se formira TO Republike Bosne i Hercegovine - pojasnili su stručnjaci. 

Kliko je potcrtao važnost Sarajeva u strateškim ciljevima koje je na Skupštini Srpske republike obznanio ratni zločinac Radovan Karadžić.

- Ratni zločinac Ratko Mladić je govorio da je Sarajevo prsten za glavu aždaje. BiH je predstavljala tu aždaju. Trebalo je ući u Sarajevo i pokoriti cijelu BiH, jer je Sarajevo bilo jedan od zacrtanih ratnih ciljeva RS - istakao je Kliko naglasivši da su pripreme bile strateški planirane, da u tome nije bilo nikakve slučajnosti, i da su vojne prethodile političkim, dok su ideološke postojale još od početka 19. stoljeća.