U sjedištu UN-a prvi put je održana komemoracija žrtvama genocida u Srebrenici. Komemoracija je organizirana u povodu obilježavanja 29. godišnjice genocida na Bošnjacima u Srebrenici 1995.godine.

Na osnovu Rezolucije Generalne skupštine UN-a pod nazivom Međunarodni dan sjećanja i obilježavanja genocida počinjenog u Srebrenici 1995.godine, koja je usvojena 23. maja 2024.godine, Stalna misija Bosne i Hercegovine pri UN, New York organizirala je prvu zvaničnu komemoraciju u UN-u na visokom nivou.

Prisutnima se najprije obratio Zlatko Lagumdžija, ambasador BiH pri UN-u. 

- Jutros su se građanima Srebrenice pridružili prijatelji iz svijeta na obilježavanju 29. godišnjice od genocida u Srebrenici. Danas je 14 žrtava pronašlo smiraj pored onih koji su ukopani. Beriz Mujić je najmlađa žrtva - kazao je Lagumdžija.

Potom je prisutnima pušten kratki video zapis o genocidu u Srebrenici koji je sadržavao podatke o broju ubjenih, 8.372 osobe, da 800 osoba još nije pronađeno, da je 75 presuđenih počinitelja, pet presuda doživotnog zatvora, 21 osoba osuđena je za genocid, 563 ubijene djece, 85 masovnih, primarnih, sekundarnih, tercijarnih. grobnica.

Potom je puštena video poruka predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denisa Bećirovića.

Nakon toga prisutnima se obratio Dennis Francis, predsjednik Generalne skupštine Ujedinjenih nacija.

- Negiranje genocida neće dovesti do pravde ili mira. Ova komemoracija je važnija nego ikad, nudi priliku za značajnu društvenu transformaciju. Dok se bližimo 30. godišnjici, potrebno je da priznamo duboku patnju preživjelih, suprotstavimo se negiranju, remećenju i podrivanju nepobitnih činjenica. Trebamo tražiti pravdu i istinu - poručio je Francis.

Govorio je i ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković

- Čast mi je stajati pred vama. Današnji skup je ključan ne samo za Bosnu i Hercegovinu već i za cijeli svijet. Čestitam onima koji su radili na usvajanju Rezolucije o Srebrenici, obaveza nam je da se takvi užasi nikada ne zaborave. Majke Srebrenice bile ste glas žrtava - kazao je, između ostalog, Konaković.

Na komemoraciji se obratila i stalna predstavnica Njemačke u UN Antje Leenderste.

- Okupili smo se da obilježimo genocid u Srebrenici, kada je ubijeno 8.372 osoba, to je tragedija, naše zajedničko tamno poglavlje. Zato danas vidim snažni duh koji nas podsjećaju na obavezu da se ovakva zlodjela ne smiju ponavljati. Želim da iskažem moje veliko divljenje Majkama Srebrenice i svim aktivistima, a naročito snažnim ženama kao što su Kada Hotić i Munira Subašić, koje su prošlog vikenda došle u New York. Oni su svoju bol usmjerili u snagu ka obrazovanju - kazala je Lenderce.

U UN-u je govorio je i Nedžad Grabus, sarajevski muftija, član Međureligijskog vijeća BiH.

- Hvala vam svima na današnjem sudjelovanju na "Međunarodnom danu sjećanja i obilježavanju genocida u Srebrenici iz 1995. godine", čime čuvamo pamćenje i iskazujemo počast žrtvama genocida u Srebrenici. Iskrena hvala i neka vas Bog blagoslovi.

U BiH su se tokom stoljeća, simbolički kazano, dodirivali munare džamija, tornjevi katoličkih i pravoslavnih crkava te sefardske i aškenaske jevrejske sinagoge. Cijela je BiH kao išarani ćilim sa svojom muslimanskom, katoličkom, pravoslavnom, protestantskom i jevrejskom komponentom. Bosanski duh je kosmopolitski; u BiH nikome nije tijesno i ima mjesta za sve njene građane.

Ta snaga duha i zajedništva sačuvala je sve vjerske objekte tokom opsade Sarajeva od 1992. do početka 1996. i zbog te snage nije se podleglo nikakvom revanšizmu niti osveti. Sarajevo je jedan od svjetskih simbola zajedništva različitih vjerskih identiteta i stjecište različitih kultura - i to ne samo kroz sakralne objekte nego i kroz živu vjeru zajednica koje međusobno isprepletene žive u miru, svako u svom identitetu - kazao je i dodao:

- Tokom kasnih devedesetih godina dvadesetog stoljeća situacija u Srebrenici je bila veoma teška za preživjele žrtve genocida u Srebrenici. Među prvim povratnicima u Srebrenicu bili su imami, duhovni lideri, mladići tek izašli iz fakultetskih učionica.

Srebrenica nas opominje i podsjeća kako strašno nasilje devastira etičke dimenzije koje čuvaju ljudsko dostojanstvo. U Srebrenici je prekršeno zlatno pravilo - zapovijed protiv neopravdanog ubijanja - i tako je ubijeno na hiljade svjetova. Jedan čovjek je jedan svijet. U etičkom monoteizmu u Starom i Novom zavjetu, te u Kur'anu, svaka osoba je svijet za sebe.

U Svetoj Knjizi, Kur’anu Časnom, čitamo: "Ko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je cijeli svijet ubio, a ko spasi jedan život kao da je spasio živote svih ljudi." (El-Maida, 32)

U svima nama poznatom primjeru bratoubistva, o kojem govore Biblija i Kur’an, kojeg je počinio Kabil nad bratom Habilom, imamo snažnu poruku da nisu isti ubica i nevino ubijena osoba. Ta etička poruka često se relativizira u slučaju genocida u Srebrenici – od negiranja do širenja neistina o žrtvama genocida. Zato je važno djelovanje međunarodne zajednice i lokalnih aktera da se ne dopusti poricanje i negiranje zločina genocida u Srebrenici jer to vodi u nove zločine.

Najbolji primjer moralnosti i etičnosti jesu majke Srebrenice, čija su djeca brutalno ubijena, ali su uvijek pozivale na mir, suživot i poštivanje ljudskih prava. Majke Srebrenice su moralna vertikala bh. društva, snagom svoje vjere u pobjedu dobra bile su nam, a i sada su, inspiracija u teškim suočavanjima s posljedicama genocida u Srebrenici. Na temelju etičkog monoteizma znamo da zlo i dobro nisu i ne mogu biti isto.