Otvaranje Privredne komore Izraela u Banjoj Luci, na čijem će čelu biti izraelski biznismen Amir Gross Kabiri, mogao bi dobiti mnogo širi politički značaj od samog ekonomskog povezivanja. 

Na to upućuju već postojeća poslovna i politička preklapanja na relaciji Čović - Dodik - Kabiri, ali i sve izraženija međunarodna dimenzija njihovih aktivnosti.

Dodatnu težinu cijeloj priči daje lobistička aktivnost rukovodstva Republike Srpske u Washingtonu, ali i informacije o tome da se HDZ BiH posljednjih mjeseci aktivnije uključuje u slične aktivnosti.

Uzimajući u obzir prethodno rečeno, je li nova komora još jedan kanal za izgradnju međunarodnog utjecaja političkog saveza Dodika i Čovića i može li Kabiri u toj mreži imati mnogo važniju ulogu od one koju sugerira sama funkcija predsjednika privredne komore?

Otvaranje komore moglo bi otvoriti prostor za novo strateško partnerstvo i dodatno produbljivanje odnosa, ne samo između Banje Luke i Izraela, već i unutar političko-poslovnih veza koje povezuju Dodika, Čovića i Kabirija.

Njegovo djelovanje u BiH vezano je prije svega za Mostar, Aluminij i fudbalski klub Zrinjski, ali i za kontakte s političkim liderima u zemlji, među kojima su Milorad Dodik i Dragan Čović.

Zvanična priča o novoj komori je ekonomska. Predsjednik Vlade Republike Srpske Savo Minić najavljuje saradnju s Izraelom u oblastima energetike, infrastrukture i novih tehnologija, uz poruku da RS, nakon perioda političke i međunarodne izolacije, traži nove kanale za privlačenje investicija.

Cijelu priču treba promatrati u sklopu šire slike međunarodnih odnosa. Naime, otvaranje Privredne Komore Izraela u Banja Luci događa se u trenutku kada Izrael, Grčka, Kipar i Sjedinjene Američke Države dodatno institucionaliziraju vlastitu energetsku saradnju.

U junu ove godine u Houstonu je potpisana deklaracija o osnivanju Eastern Mediterranean Energy Centera, kao dio formata 3+1, koji okuplja SAD, Izrael, Grčku i Kipar. Kao cilj tog kvadrilateralnog formata istaknut je razvoj energetskih projekata, jačanje infrastrukture, privlačenje investicija i povezivanje energetskih kapaciteta istočnog Mediterana.

Međutim, nesporno je da cijela priča ima i političku dimenziju, što joj je, čini se, zapravo i osnovna namjera. Energetika je sredstvo kojim se dolazi do cilja.

Iz toga razloga kvadrilateralni format iz Houstona nije nevažan detalj, već nešto što zavrijeđuje posebnu pažnju. Navedeni format pokazuje da se energetska saradnja Izraela i njegovih partnera ne posmatra samo kao regionalno pitanje istočnog Mediterana, već kao dio šireg strateškog interesa koji uključuje i Washington. 

Tome treba pridodati i planove za povezivanje energetskih sistema istočnog Mediterana s Evropom, kao i sve veći značaj Grčke kao ulazne tačke prema jugoistočnoj Evropi. Uz Srbiju i Kipar, te političke veze koje Izrael posljednjih godina razvija u ovom dijelu Evrope, Balkan sve više postaje dio šireg geostrateškog pristupa, u kojoj i Banja Luka ima svoju političku i geostratešku funkciju.

Energetika je ovdje samo jedan dio mnogo šire priče, s obzirom da se kroz tu dimenziju grade politički odnosi i stvaraju dugoročni strateški interesi. Izrael istovremeno produbljuje sigurnosne, energetske i političke odnose s Grčkom, Kiprom i Srbijom, dok u BiH razvija sve bliskije odnose s HDZ-om BiH i SNSD-om.

Te veze sve manje izgledaju kao niz odvojenih bilateralnih odnosa, a sve više kao dio šire mreže političkih partnerstava na Balkanu. Izrael istovremeno produbljuje sigurnosne, energetske i političke odnose s Grčkom, Kiprom i Srbijom, dok u BiH razvija sve bliskije odnose s HDZ-om BiH i SNSD-om. Sve to upućuje na širu strategiju povezivanja Izraela s političkim partnerima na Balkanu, među kojima posebno mjesto mogu imati zemlje i politički akteri bliski kršćansko-cionističkim idejama.

Kabirijeva uloga, međutim, nije zanimljiva samo zbog njegovih veza s političkim vrhom u Banjoj Luci i Mostaru.

Posebnu pažnju privlače i podjele koje su se pojavile unutar hrvatskog političkog bloka u BiH, a koje se, prema određenim saznanjima, dijelom mogu povezati i s borbom oko kontrole nad energetskim sektorom i poslovima koji iz njega proizlaze.

Pitanje je ko će kontrolisati buduće investicije, infrastrukturne projekte i energetske tokove, ali i ko će kroz njih imati pristup kapitalu i međunarodnim partnerima. 

Dodik već godinama ulaže značajne političke napore u izgradnju kontakata u Washingtonu i traži međunarodne partnere koji bi mogli podržati ili barem razumjeti njegove političke interese.

Zbog toga veze s izraelskim poslovnim i političkim krugovima mogu imati značaj koji nadilazi ekonomsku saradnju.

Izrael je jedan od najbližih američkih saveznika, pa odnosi s izraelskim akterima mogu predstavljati i dodatnu poveznicu prema američkom političkom i poslovnom prostoru. 

Za vlasti RS-a to bi značilo dodatno povezivanje s međunarodnim političkim i poslovnim krugovima, posebno tamo gdje se prepliću američki i izraelski interesi.

Izraelske investicije u energetiku, infrastrukturu i tehnologiju jedan su dio priče. Drugi su kontakti koji preko izraelskih poslovnih i političkih krugova vode prema širem međunarodnom prostoru, uključujući i Washington. Treći je ono što se već godinama gradi između Banje Luke i Mostara.

Kabiri se nalazi upravo između tih interesa. Već je prisutan u Mostaru, poslovno je vezan za tamošnje strukture, a otvaranjem Privredne komore u Banjoj Luci dodatno širi svoj ekonomski utjecaj. U njegovom slučaju teško je strogo odvojiti ekonomiju od politike, jer se poslovni odnosi godinama grade paralelno s političkim vezama.