Povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja, koji se obilježava danas, 10. oktobra, specijalni predstavnik Svjetske zdravstvene organizacije u Bosni i Hercegovini Erwin Cooreman ukazao je na važnost zaštite mentalnog zdravlja, u periodu nakon poplava koje su zadesile dijelove Bosne i Hercegovine.

Naglasio je da se ne smije zanemariti mentalni teret, koji ti traumatski događaji ostavljaju ne samo na žrtve poplava nego i profesionalce koji odgovaraju na tu katastrofu, piše Fena.

Koliko je važno pravovremeno reagirati da bi izbjegli strašne posljedice nakon traumatičnih iskustava, za Faktor je objasnila psihologinja Emina Kučuk iz Sarajeva. 

- Psihološka podrška je neupitno neophodna nakon ovakve tragedije. Društvo psihologa Federacije BiH već je usluge stavilo na puno raspolaganje ugroženim područjima u kojima se desila ova tragedija. Vrlo je nezahvalno govoriti od slučaja do slučaja kakva je psihološka potreba. U ovakvim situacijama vrlo je važno da znamo kako je svakom pojedincu potreban različlit tretman, odnosno različit pristup što ne sumnjam da će kolege koje, a i svi mi koji budemo uključeni, taj posao obaviti maksimalno posvećeno i maksimalno profesionalno.

Neophodno je savjetovanje sa stručnjacima jer ovo što se desilo je trauma, a svakoj traumi je potreban dugotrajan pristup. Neophodno je da shvatimo kako će liječenje i oporavak od ove traume koja je zadesila te ljude trajati, da mi svi moramo biti prisutni, ne u ovom periodu koji će trajati mjesec, dva, tri, nego najmanje godinu-dvije, i koliko god to bude potrebno - kaže Kučuk. 

Fokus stavlja na činjenicu da su ljudi koji su preživjeli poplave izgubili sigurnost, koja je "elementarni dio života bez kojeg ne možemo apsolutno pričati o bilo čemu drugom ukoliko osoba ne osjeća sigurnost".

- Oporavak nije moguć bez osjećaja sigurnosti odnosno povratka osjećaja sigurnosti. U vraćanju osjećaja sigurnosti, a sigurnost je složen fenomen i podrazumijeva različite segmente sigurnosti. U tom vraćanju sigurnosti topline tim ljudim, a svi smo bitne karike i svi možemo doprinijeti. Kako? Na vrhu tog lanca su najvažniji političari koji će im sada u ovom trenutku vratiti sigurnost kroz njihove akcije, odnosno ne samo kroz odlazak i posmatranje, nego kroz akcije koje će provoditi kontinuirano. Znači od organizacije pomoći pa nadalje. 

Dakle, svi ovdje učestvujemo u psihološkom oporavku. Psiholozi su tu da rade na profesionalnom sagledavanju situacije i oporavku tih ljudi, ali svi smo ovdje sada zaduženi i svi smo bitne karike u psihološkom oporavku tih ljudi. Od nas zavisi također koliko će te traume da se produbljavaju ili ne produbljavaju, a konkretno sada mislim na političare koji su ponijeli tu težinu, taj amanet, odnosno da budu odgovorni u ovim situacijama, ne samo da idu da se slikaju, da daju izjave, da obećavaju, nego da to ispunjavaju. To je njihova dužnost, njihova obaveza i konretno od njih ovisi kako će teći psihološki oporavak tih ljudi - naglašava Kučuk. 

Influenserima i svima onima koji su u ovu tragediju ušli samo radi lične promocije putem društvenih medija, poručuje da "paze na sjećaje tih ljud, da ne rade ono što ne bi voljeli da se njima radi u takvoj situaciji.

- Dakle, da ih ne snimaju, da im ne prilaze na načine na koji oni ne bi voljeli da njima neko prilazi. Korijen empatije jeste da se mi postavimo i da osjećamo situaciju u kojoj je ona druga osoba. U ovakvoj situaciji, u društvu koje stalno moralno posrće, uzori trebaju da nam budu spasioci koji su bili svih ovih dana u potrazi, koji su na jedan vrlo tihi, herojski način spašavali ljude.

Oni su bez ikakvih velikih isticanja u jednoj tišini radili posao. Vrlo bitna karika u vraćanju sigurnosti povjerenja tim ljudima koji su ostali bez ičega jeste da se ponašamo na način da je iskreno to što radimo, podrška koju smo dužni da im damo kao ljudska bića, a ne da dozvolimo da ti ljudi osjete da je neko drugi ili nešto drugo u fokusu osim njih i njihove patnje. Ne smiju u fokusu biti naši lični interesi, u fokusu je njihova sigurnost i njihova dobrobit. Dakle, tragedija je pravilo u ljudskom životu više nego izuzetak.

Svako ljudsko biće, svaki stanovnik ove planete kad-tad doživi tragediju manjeg ili većeg oblika. Tragedija je više pravilo u ljudskom životu nego izuzetak. Da ostanemo na nogama je važnije od svakog drugog ljudskog zadatka na zemlji - podsjeća Kučuk. 

Objašnjava da svaki pojedinac ima različit šablon okidača.

- Tu su, koliko sam ja mogla da primijetim, različite generacije. Naročito je osjetljiva starija populacija koja je treće životne dobi, koji nemaju mogućnost ponovo da grade ono što su gradili cijeli život. Nemaju snage ni resursa. Svaki čovjek kada doživi traumu to izaziva različite okidače koji mogu da odu u različitim pravcima. Neosporno je da je to okidač i za PTSP za one koji su preživjeli ratna dešavanja, neosporno je da je tu anksioznost i depresija, kao posljedica. I tome se kao što sam rekla neospono i sigurno najbolje mogu posvetiti stručnjaci koji budu radili sa ljudima. 

Njima treba prepustiti taj dio posla, a cijelo društvo da shvati da su jako bitne karike u psihološkom oporavku.  Empatija ne može biti selektivna, ona postoji ili ne postoji. Empatija je po definiciji stavljanje u situaciju i kožu ljudi koji proživljavaju određenu patnju. Nemojmo raditi nešto što mi ne bismo voljeli da rade nama - poručuje Kučuk.

Upozorava da "pravi problem nastaje kada se rana ohladi".

- Sve ovo sada je svježe, svi smo tada tu u mislima, srcem, na licu mjesta, međutim kako vrijeme bude odmicalo, tu tragediju će zamijeniti neke obaveze, bit ćemo sve manje uz njih. I upravo je u tome i problem, što pravi problem i prava pomoć slijedi onda kada prođe ovaj prvi val, ovaj prvi period od dva-tri mjeseca. Tada ćemo im biti još potrebniji nego što smo im sada potrebni. Moraju ostati u našim mislima, našim emocijama, moramo im ukazati podršku dugoročno. Neophodno je. A da li će se trauma produbljivati ili neće, važno je da političari što prije reaguju. Dužni su da im vrate bazičnu sigurnost - zaključila je Kučuk.