Polovinom juna iz Udruženja poljoprivrednika Federacije Bosne i Hercegovine upozorili su na ogromne gubitke prinosa zbog suše, a početkom ovog mjeseca uputili su i apel svim nivoima vlasti da hitno proglase stanje elementarne nepogode.

No ovih dana u našoj zemlji pala je kiša, situacija je povoljna, pa nema potrebe proglašavati stanje elementarne nepogode, kaže federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Kemal Hrnjić.

- Dobio sam informacije da je kukuruz još bio vlažan, ali da u narednih 10-ak dana nije pala kiša, bili bismo u problemu. Ovako je proizvodnja spašena i nadam se da će biti uspješna ratarska godina - dodaje Hrnjić.

A da ratari u Federaciji imaju riješeno pitanje navodnjavanja parcela, spremniji bi dočekivali ljeto i ne bi imali straha od gubitka ljetine.

Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH, kaže "da naši proizvođači nisu finansijski moćni kako bi riješili navodnjavanje velikih parcela".

- Sistemi za navodnjavanje su skupe investicije i vrlo složeni procesi. Postoje parcele koje su daleko od rijeka, valja do njih napraviti sisteme za navodnjavanje. Zato svi uglavnom gledaju samo u nebo - naglašava Bićo.

Hrnjić se donekle slaže i dodaje da je priča o sistemima navodnjavanja veoma složena jer se u tom segmentu ništa nije radilo posljednjih 30 godina.

- Mi smo mogli finansirati sisteme za navodnjavanje parcela i za to su morali aplicirati gradovi i općine u Federaciji. Ministarstvo poljoprivrede, kroz ruralni razvoj, sufinansira takve projekte, čak do 50 posto, ali ne možete očekivati od Federacije da u tome učestvuje 100 posto, mora se i poljoprivrednik potruditi - ističe Hrnjić.

Kaže da ne mora značiti da su projekti navodnjavanja previše skupi, pa navodi primjer firme iz Njemačke koja je predstavila jednostavna rješenja koja primjenjuju i poljoprivrednici u toj zemlji.

- To su tzv. boksovi za skupljanje kišnice, površinskih i podzemnih voda koje se onda iskorištavaju za poljoprivredne parcele, a u gradovima za navodnjavanje parkova. Takva rješenja nisu skupa za naše poljoprivrednike, samo se trebaju početi baviti tim, imati ideja kako i na koji način pomoći sami sebi jer sušni periodi su nešto čemu ćemo svjedočiti u godinama koje dolaze. Mi ćemo zato, kada je u pitanju navodnjavanje, morati pokrenuti projekte, ali moramo vidjeti šta, u kom momentu i prostoru. Tačno je da su neke parcele daleko od rijeka, ali imamo i parcela koje su blizu tih izvora vode, a opet nismo ništa napravili - naglašava Hrnjić.

U iznalaženju načina kako pomoći i olakšati domaćim proizvođačima, sve češće se postavljaju pitanja - treba li voda za navodnjavanje biti besplatna za domaće poljoprivrednike i da li bi time ubrzali razvoj navodnjavanja na federalnom, odnosno državnom nivou?

No cijena vode nije u nadležnosti ministarstva, nego gradova i općina, a hoće li neki grad osloboditi poljoprivrednika od plaćanja vode, Hrnjić kaže da je to malo vjerovatno.

- Mislim da i kada bi to željeli, ne mogu, jer su ta preduzeća u velikim problemima. Uzet ću primjer Bihaća iz kojeg dolazim. Mi smo tu katastrofalni, preduzeće je zrelo za veliko pospremanje, ali ni ova politika nema hrabrosti i snage u to krenuti. Rezultat je da su ta preduzeća u sve većim gubicima, sa vrlo lošom, zastarjelom infrastrukturom, a građani s druge strane plaćaju sve skuplju vodu čiji je kvalitet upitan - kaže Hrnjić.

U Ministarstvu ističu kako od navodnjavanja parcela imaju daleko važnije pitanje koje moraju riješiti, a to je da skoro 25 posto stanovništva Federacije još nema pristup pitkoj vodi.

- U pripremi je zakon o vodnim uslugama FBiH koji bi trebao riješiti jedinstvenu metodologiju izračuna cijene koštanja pitke vode za građane. Skoro 25 posto stanovništva FBiH nema pristup pitkoj vodi. Ja kao ministar poljoprivrede i vodoprivrede moram birati između tih 25 posto koji nemaju pristup pitkoj vodi i navodnjavanja poljoprivrednih parcela. Naravno, da je prioritet riješiti pitanje pitke vode. Imamo problema da se zakon, koji bi riješio mnoge probleme u vodosnabdijevanju, usvoji jer to ometaju mnogi lobiji - navodi Hrnjić.

Osvrnuo se i na cijene prehrambenih proizvoda, prvenstveno voća i povrća, koje stalno rastu.

- Više od 20 godina živio sam taj život, pa mogu kazati da cijenu isključivo diktira odnos ponude i potražnje na tržištu. Stalno provjeravam cijene mlijeka na policama, pa ću navesti primjer. Ako uzmete jednog inostranog uvoznika i jednog domaćeg kvalitetnog proizvođača, koji je za jednu KM po litri mlijeka jeftiniji od uvoznika, opet ćete na policama, tamo gdje stoji uvozno, vidjeti rupe, prazan prostor. Hoću da kažem da je svijest naših potrošača takva da će platiti i više, jer misle da je taj uvozni proizvod kvalitetniji. Sami smo krivi za to jer su strane kompanije moćnije, imaju jači marketing, ulažu u dizajn, a našim ljudima se to sviđa - kaže Hrnjić.

No na bh. tržištu završava i svjetsko smeće, proizvodi sumnjivog porijekla, koji nisu prošli potrebne kontrole.

Hrnjić kaže da vlast u tom dijelu mora biti hrabrija i obračunati sa takvim pojavama na tržištu.

- Mi u našim prodavnicama imamo suplemente mlijeka koje se nalaze na policama sa mlijekom, odnosno nešto što je napitak sa mlijekom prodaje se kao mlijeko. To se ne smije dešavati i ministarstvo trgovine bi se trebalo obračunati s tim. S druge strane, postoje neki proizvodi, poput dječije hrane, koje BiH ne može sama proizvesti, ali sigurno možemo određene količine voća i povrća koje nam stiže sa svih strana svijeta, a ne znamo kakvog je kvaliteta.

Zato smo ove godine za mlade proizvođače izdvojili tri miliona KM. Svakom od onih koji žele podići voćnjak, primjera radi trešnje, dajemo 50.000 maraka i kilogram te voćke neće više biti 20 KM. Federacija je bogom dana za proizvonju šljive, ali je nigdje nema, a radi se o trenutno najskupljem voću u svijetu, jer kilogram suhe šljive košta više od 20 KM. Ako neće voćnjak, može se uzgajati i stoka, evo kod mene, od Bihaća do Ključa toliko je pašnjaka da možemo nahraniti hiljade ovaca, koza i krava. Novac ima, samo nam trebaju oni koji će pokrenuti proizvodnju - zaključio je Hrnjić.