Sve zemlje svijeta tada počinju uvoditi lockdowne strepeći pred nevidljivim neprijateljem - koronavirusom, o kojem se  nije znalo gotovo ništa, što je situaciju dodatno pogoršalo. Mensura je ostala bez mogućnosti da se vrati kući. Aerodromi su bili zatvoreni, letovi ukinuti, cijeli svijet je stao!

Planirane izložbe, od Indije, preko Švicarske, Poljske, Turske, Slovenije, pa do Italije, su otkazane.

Do povratka kući prošlo je pola godine, a period nakon toga, u sarajevskom ateljeu, gdje je nastavila period izolacije, kao odgovor beznađu, stvara ciklus slika koje je simbolično nazvala "Pandemic Artworks".

- Pandemija me zatekla u Andaluziji, gdje sam zimovala sa svojom djecom već nekoliko godina. Bili smo sretni što smo u velikoj nevolji zajedno, ali duboko nesretni, jer ljepota Andaluzije ništa ne znači, ako ste zatvoreni u kući i strahujete. Na prelijepom andaluzijskom nebu, mjesecima nije bilo traga od aviona. Moj dom je preko noći postao predalek i nedostižan. Nismo znali šta se dešava, a ljudi se najviše boje neizvjesnosti.

{$galerijaFotografija}

Nakon šest mjeseci, uz veliki rizik putovanja, i sa nadom da će pandemija stati za par mjeseci, putujem za Sarajevo. Povratak je trajao 48 sati, a mogla sam završiti i u izbjegličkom kampu u Mađarskoj. Izolovali su me zajedno sa nekoliko Arapa, i rekli su mi da ne mogu letjeti za Budimpeštu, odakle sam trebala imati let za Sarajevo. Poslije kada sam saznala šta se dešava, bilo mi je drago što su mi zabranili. Uspjela sam nekako da se prebacim do Beograda odakle sam taxijem stigla kući. U Sarajevu sam se susrela sama sa  sobom u velikom stanu i sa dugačkim periodom izolacije. Tada sam dobila veliku želju da krenem raditi jedan novi ciklus koji će se zvati "Pandemic Artworks", i koji će biti svjedok jednog historijskog događaja koji je zadesio planetu zemlju – priča Jahić.

Iako umjetnici prvo naprave koncept priče koju žele ispričati, Jahić je, kaže, sjela i počela raditi, a umjetnine su se redale kao na traci. Emocije su prevladale njenim tijelom, a boje platnima...

- Dugo sam sjedila i razmišljala kako da svoje emocije koje doživljavam, a koje su bile jako duboke, prebacim na platno. Da nisam imala mogućnost da slikam, da tu emociju izbacim iz sebe, mislim da bi to psihološki bilo loše po mene, to slikanje je bilo uže za koje sam se fatala, odnosno moja slamka spasa – govori Jahić.

Pri samom startu stvaranja ciklusa otkriva da će to biti ponovo izložba portreta i tada počinje praviti koncepciju.

- Koncepcija je ta da smo mi svi u pandemiji shvatili da je priroda zlostavljana od strane modernog čovjeka, i svi smo shvatili da se moramo okrenuti prirodi... U carstvu samoće, razdvojena od djece i prijatelja, stvaram svakodnevno. Marljivo, užurbano radim prosječno po 12 sati dnevno. Dakle, samo egzistiram i stvaram. Nije bilo pauze ni dana, evo već druga godina. Nastao je ciklus "Pandemik artworks" koji sada broji stotinjak radova. Ovaj ciklus je nastao, kao moja krila koja su me nosila do mojih voljenih, do slobode.

U vremenu, u kojem trebamo izboriti bitku sa nevidljivim neprijateljem, naučiti da živimo takozvanu novu stvarnost, umjetnost preuzima ulogu spasitelja. Tako su mnogi, naravno i oni koji nisu profesionalni umjetnici, stvarali i tako koristili umjetnost kao terapijsku metodu. Kreativni rad spašava, odnosno čuva nas od teških misli o problemima koje u potpunosti ne razumijemo, i nemamo načina kako ih riješiti. Historija svjedoči da su najbolja umjetnička djela nastala u najtežim vremenima. Tako, možemo slobodno reći da je to svijetla strana pandemije, jer će iz ove globalne nevolje za cijelo čovječanstvo da se izrode velika umjetnička djela, kao i novi autori – tvrdi Jahić.

Dok je ona stvarala u Sarajevu, i njena djeca, sin Emir i njegova supruga Amra, stvarali su na drugom kraju svijeta.

- Ovaj mladi bračni par, koji ima troje male dječice, u pandemiji su bili prisiljeni kao i većina da provode vrijeme u kući i izolaciji. Oni su odlučili, naravno u skladu sa njihovim kapacitetima, da se bave kreativnim radom. Emir je muzičar i kompozitor, i u vrijeme pandemije je napravio album od deset izvanrednih kompozicija. Sam je napisao tekstove, komponovao muziku, uradio aranžmane, sve instrumente odsvirao, otpjevao i  kompjuterski snimio, dakle i producirao. Mislim da će ovaj album učiniti veliko osvježenje na našoj muzičkoj sceni, kada bude objavljen. A bit će to uskoro, nadam se. Amra je napravila crtane filmove i animaciju za pjesmice za djecu, koje je Emir također komponovao i interpretirao i producirao. Crtani se već uveliko vrte na YouTubeu i uveseljavaju hiljade naše male dječice širom svijeta. Dakle, ovaj mladi bračni par je  profitirao umjetnički i kreativno u vrijeme pandemije i potvrdio narodnu izreku "Svako zlo za neko dobro" – pojašnjava Jahić.

Podsjeća da umjetnost egzistira primarno izvan institucionalnog okvira, kao izražaj unutrašnje potrebe čovjeka za slobodom kao i iskonske potrebe za stvaranjem. Naučnici i umjetnici vole samoću, jer samo osamljeni mogu neometano da stvaraju, zbog čega izolacija i nije neka kazna za umjetnike, jer se oni i bez pandemije, često izoliraju.

- Kada činite stvari iz svoje duše, osjetit ćete da se rijeka pokreće u vama - radost, kazao je Rumi – dodaje Jahić.

Inače, njen novi ciklus "Pandemic artworks" obiluje portretima žena, ali sa jasnom porukom.

{$galerijaFotografija}

- To su uglavnom bosanske zene, kraljice i heroine. Kroz radove se provlači ljiljan kao simbol Bosne, senzualnost i ljepota žene kao simbol života i slobode. Skoro svi radovi su u simbiozi sa prirodom i međusobno se prožimaju čineci jednu cjelinu. Nezadovoljna odnosom savremenog čovjeka prema prirodi, stavljam bosanske heroine unutar prirode, kao njen neodvojivi dio, slapovi vode čine kosu, žuto lišće čini lice, plave vode su u očima, oblačim ih u zeleno jezero, travu... Pretačem prirodu u ženu, a ženu u prirodu. Odnos čovjeka  prema prirodi u antičkoj Grčkoj u potpunosti se razlikovao  od  poimanja prirode danas. Priroda se u antici poimala kao horizont unutar kojeg čovjek pronalazi samog sebe. Čovjek se u antici nije postavljao nasuprot prirodi, već je omeđivao svoj prostor unutar nje. Priroda je za njih pretstavljala okruženje kojem pripadaju i duhovno i fizički. Moderan čovjek koji ne poima sebe u prirodi i  postavlja prirodu nasuprot sebe možemo slobodno reći da je otuđen od prirode. Ja sam ženu, kao simbol života i slobode i superiornog pretstavnika ljudske vrste, stavila u njen prirodni ambijent. Tako dižem glas protiv odnosa modernog čovjeka prema prirodi, koji prirodu svodi na skup raspoloživih izvora energije, iz koje nastoji izvući maksimalan profit  i uz pomoć tehnike kao najmoćnijeg sredstva, nastoji ovladati prirodom – ističe Jahić.

"Pandemic artworks" će serijom izložbi biti pokazani publici. Prva je planirana za septembar, a mjesto događaja je Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo.

Art fotografija i slikarstvo su njene velike ljubavi. Njen višedecenijski umjetnički put obilježila su stalna putovanja, učešća na brojnim simpozijumima, rad u kolonijama, te samostalne i zajedničke izložbe širom svijeta. Pandemija je to zaustavila i prevela u online dešavanja. Imala je mnogobrojne online izložbe i neki radovi iz novog ciklusa su već pretstavljeni publici u cijelom svijetu.

- Pozivi za art simpozijume ponovo stižu. U avgustu sam pozvana u koloniju u Sloveniju, a u novembru sam pozvana na art simpozijum koji će se dešavati na brodu koji krstari Nilom, sa početkom od Aswana. Naravno da će biti i tradicionalna kolonija Sarajevo 2021, u koju sam također pozvana. To je siguran znak, da se život, polako, ali sigurno vraća u stare tokove. Naravno da pri putovanjima imaju nova pravila kojih se treba pridržavati - zaključuje Jahić.