U Pozorištu mladih Sarajevo 11. i 12. marta bit će izveden performans "Želim živjeti" koji je inspiriran sudbinama žena izbjeglica sa ciljem da, predstavljajući zajednici njihove traume, budu istaknute njihove kvalitete, sposobnosti i želje kako bi ih doživjeli jednakim sebi.

Scenario i režiju potpisuje Dubravka Zrnčić-Kulenović, produkciju Marijana Dinek i Daria Vujica, a u performansu učestvuju: Ona (Alena Džebo), Psiholog (Mehmed Porča), Horovođa (Dragana Glumac), Hor žena (Larysa Tutnich, Dalila El-Barawy, Betuel Perčo, Manal M.A. Shaheen, Serap Fišo, Kairia Ahmad i Veronika Moskvychova), Slikarica (Sofiia Banda).

- Iz neznanja, a često iz nezainteresiranosti, imamo predrasude i izbjeglice doživljavamo više kao opasnost no priliku da, upoznajući ih, spoznamo njihove kvalitete i potrebe, te im umjesto sažaljenja pružimo mogućnosti da nam daruju dio svoje kulture, svoje talente, iskustvo i vještine.

S toga, koncept performansa podrazumijeva saradnju i kreativni proces rada profesionalnih umjetnika i žena izbjeglica kako bismo im, kroz njihovo aktivno uključivanje u zajednički rad, omogućili ravnopravnije sudjelovanje u našoj zajednici i direktnu komunikaciju sa nama i publikom.

Performans "Želim živjeti" izvodi se povodom obilježavanja Međunarodnog dana žena, a dio je niza aktivnosti čiji je cilj podizanje svijesti o rodno zasnovanom nasilju u okviru projekta "Psihosocijalna podrška i pomoć u individualnoj zaštiti priznatim izbjeglicama, tražiteljima azila i populaciji sličnoj izbjegličkoj u BiH", kojeg Fondacija Bosanskohercegovačka inicijativa žena implementira u saradnji sa UNHCR-om - pojasnila je Zrnčić - Kulenović. 

Glumica Alena Džebo ističe da "sve naše priče liče jedna na drugu".

- I zaista je tako. Odakle god dolazile, iz Sirije, Palestine, Afganistana, Iraka, Ukrajine, Bosne- žene dijele vrlo slična, bolna iskustva, nasilje, nerazumjevanje, osudu zajednice. Od njih se očekuje da se povinuju, ne pitaju, da ne žele, da budu što manje vidljive, da služe svrsi, nekom većem, plemenitijem, muškom cilju.

Zato ne mogu pričati o ulozi, jer ovdje nema klasične dramske, teatarske uloge. Ovakvu priču ne glumiš, nju samo osjećaš, i riječi žena u pokretu (jer je cijeli tekst zapravo nastao na osnovu njihovih ispovjedi) postaju i tvoje riječi. Ovo je priča i o meni, i o tebi, o svim ženama, o kolektivnoj ženskoj traumi. Ona stalno od nečega ili nekoga mora da bježi, od rata, muža, oca. Ona nema pravo na sebe, na svoje osjećaje, svoju kreativnost, spočitava joj se da nije dobra majka, supruga. Ona je emotivno, mentalno, fizički zlostavljana. U konačnici, ona nema slobodu - pojasnila je Džebo.

U ovom performansu, dodaje, "željeli su da svi na trenutak budemo slobodni, da se ne plašimo rata, da se ne borimo ni s kim niti protiv nekoga".

- Posebno je to važno za žene u pokretu koje su tako nevidljive u našem društvu. Željeli smo da bh. javnost stvarno čuje njihov glas, da se u tom traganju za boljim svijetom prepoznamo mi sami, i da osvijestimo da to nisu tamo neki miganti, već žene koje su sjajne, obrazovane, vrhunske pjesnikinje, slikarke...

Mislim da je, u današnjem vremenu, kada je femicid postao svakodnevnica, kada smo na svakom polju i sa svih strana izloženi nasilju, ratovima, progonima, ženski glas, ujedinjen i progresivan, od neizmjerne važnosti, u osvještavanju i razumjevanju da smo svi dijelom iste priče. Jer kako Zahra G. u svojoj pjesmi kaže: "Žena je poljubac mira" - zaključuje Džebo. 

Citirala je Zahrinu pjesmu: 

"Žena znači dobre vijesti. Maslačak.

Žena znači mehkani let leptira,

Strpljenje i snagu svijeće.

Žena je san čovjeka.

Žena je Božiji osmijeh.

Bog je stvorio ljubav u ženi.

Žena znači rađanje ljubavi

U zagrljaju čovjeka.

Žena je završeno stvaranje.

Žena je poljubac mira.

Žena je zvuk ljubavi iz Bistuna.

Žena je izgubljeni raj za čovjeka.

Žena znači mir i svježinu kiše."

Jedna od učesnica performansa "Želim živjeti" dolazi iz Ukrajine koja je željela da je potpišemo inicijalima, što ćemo ispoštovati. 

- Ovako je sudbina odlučila (ovo ne bih ni sanjala ni u najgoroj noćnoj mori), ja sam jedna od milion žena izbjeglica iz rata na cijeloj našoj mnogostradalnoj planeti. Učestvovanje u predstavi "Želim živjeti" moje je prvo iskustvo. Ovo nije igra. Ovo je prilika da se pokaže bol, praznina i istovremeno snaga ženske duše i energije.

Kroz glas, kroz ukrajinsku pjesmu, kroz elemente narodne nošnje - mogućnost da se publici prenese koliko je važno preživjeti, sačuvati sebe i ne izgubiti dostojanstvo.  Ne zaboravite svoje korijene. U ukrajinskom jeziku postoji takva riječ - Bereginya. Ovo je žena-majka koja čuva svoj dom, svoje gnijezdo, svoju porodicu... čak i ako je ovo "gnijezdo" trenutno uništeno - kazala je za Faktor L. T. iz Ukrajine.