Čovjek iz naroda

Autor turbeta Alije Izetbegovića: U najtežim vremenima uspio je ostati najveći mirotvorac

Nihad Babović

Nisam imao priliku lično upoznati predsjednika, ali on je svojom pojavom u političkom i javnom životu Bosne želio ostaviti dojam čovjeka 'iz naroda' te se na taj način činio bliskim i kao da ga poznajete, kazao je prof. dr. Nihad Babović, povodom 18. godišnjice smrti (19. oktobra) prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića.

Babović je autor idejnog rješenja za turbe rahmetli Alije Izetbegovića, a njegova ideja je odabrana od ukupno 25, koliko ih je stiglo na konkurs.

- Eminentan i stručan žiri je bio sastavljen od profesora s Arhitekture i Likovne akademije, Zavoda za zaštitu kulturnog naslijeđa, članova Fonda Memorijala Kovači i porodice. Jednoglasno je odabran ovaj izvedeni rad, koji je naravno dorađen. Na konkursu je bio samo kao prezentaciona ideja.

A kao i na svakom konkursu bilo je tu još interesantnih radova, ali iz razloga 'istovremene skromnosti i monumentalnosti' i 'dojma jedinstva s cijelim mezarjem kao osnovnom idejom', te se može reći da je turbe predsjednika i turbe svakog pojedinog šehida i poginulog borca i obrnuto - da je svaki mezar i mezar predsjednika Alije, ovaj rad je jednoglasno odabran kao pobjednički - rekao je Babović, objavljeno je na internet stranici Muzeja "Alija Izetbegović".

FOTO: Muzej "Alija Izetbegović"

On je u kratkom opisu specifikacija turbeta i njegove simbolike naveo da su mu filozofija i mistika sufizma poslužili kao inspiracija.

Suština tradicije, a i savremeno rješenje

- U biti, želio sam napraviti rad koji će u isto vrijeme biti suština tradicije, a i savremeno rješenje, korijen misli i 21. stoljeće, uz najdublju želju da imate osjećaj kao da nije riječ o nekoj nastaloj građevini sada, već da je doživljaj i slika izvan prostornih i vremenskih okvira. To je bit te misli, a sufi misao prvo nije misticizam, već baš obrnuto - demistifikacija, gledanje svijeta stvarnim očima - Dobro i Ljepota, i mogući niski, trošni materijalni prikaz tih nikad dostignutih ljudskih ideala. Težnja i čežnja - pojasnio je ovaj arhitekta, dobitnik više priznanja iz oblasti arhitekture, dizajna i urbanizma.

Na pitanje da li su ga inspirisala neka od autorskih djela predsjednika Izetbegovića u određenom momentu života, i da li su utjecala na njega u procesu kreiranja idejnog rješenja, kazao je da je predsjednika doživljavao kroz njegovo prisustvo.

- Ne, nije konkretno, nijedno autorsko djelo. Predsjednika Aliju doživljavao sam kroz njegovo prisustvo u bitnim pitanjima života Bosne te njegovim najvećim značajem smatram što je u tim izuzetno teškim okolnostima uspio ostati najveći mirotvorac i čovjek strpljivosti. Uspio je svu tu energiju rata i međunarodne zavjere, progona, silovanja i ubijanja, pljačkanja naroda, opravdanog gnjeva naroda izloženog najvećem genocidu od II svjetskog rata pretočiti u strpljivost bez odmazde i sačuvati okvir za građansku Bosnu u budućnosti. U tom smislu moj rad jeste jednostavan i čist, skroman, a što jeste, ustvari, nešto najveće - kazao je Babović.

Turbe na šehidskom mezarju "Kovači" odnijelo je nagradu i u Italiji za primjenu kamena u arhitekturi.

- Mene je iznenadilo da sam od više svjetskih velikih arhitektonskih imena dobio pohvale za taj rad koji je dobio posebno priznanje na najvećoj svjetskoj smotri i nagradi za savremenu arhitekturu. Stvarna veličina te nagrade jeste da su ljudi koji su odlučivali prepoznali univerzalnu vrijednost jednog projekta u nekoj maloj Bosni i još smatraju da je to nešto što je obilježilo arhitekturu u Evropi u prvoj dekadi 21. stoljeća, zajedno s Norman Fosterom, I. M. Pei-em, Von Gerkanom... - istakao je.

Nemamo mjerila ni društvenih vrijednosti

Na pitanje kako jezikom arhitekture i simbolike objašnjava simbiozu turbeta s ostatkom mezarja na Kovačima, Babović je kazao da je to jedinstvena slika pejsaža.

- Turbe dođe kao matica u košnici, kao Begova u čaršiji, kao dijamant na prstenu. Na ćilimu od trave svi mezari kao humke čine neraskidivu cjelinu te je turbe predsjednika i turbe svakog pojedinog šehida i poginulog borca, a u isto vrijeme je svaki mezar i mezar predsjednika Alije. Mislim da je i rahmetli predsjednik želio da ga tako doživljavamo - pojasnio je ovaj univerzitetski profesor.

Dotakavši se značaja šehidskog mezarja na Kovačima u svjetlu građenja kolektivne memorije i svijesti, rekao je da se sve nekako omalovažava i da vlada pohlepa.

- Kao društvo smo u cijelosti zakazali, nemamo uopće mjerila ni društvenih vrijednosti, sve omalovažavamo, vlada pohlepa, zaslijepljeni smo i u takvom stanju čovjek ne vidi pravo. A to se odnosi i na pogled prema memorijalima, kao mjestima sjećanja na naše vrijednosti. Mene je lično stid stanja u kojem se nalazimo generalno. Kada se sami promijenimo, promijenit će se i naš odnos. Nadam se najboljem - kazao je Babović.

Vezani tekstovi
Više iz kategorije
Početna Najnovije Najčitanije Pretraga