Sjećanje na heroja

Godišnjica pogibije komandanta Envera Šehovića: Nema ustupaka za ono što su životima i krvlju odbranile gazije

FOTO: ARHIV

Na današnji dan 27. jula 1993. godine na brdu Žuč iznad Sarajeva poginuo je Enver Šehović, komandant Prve motorizovane brigade Prvog korpusa Armije RBiH, u 26. godini života.

Tim povodom, kako su nam kazali iz Udruženja 1. Slavna-Viteška brigada Sarajevo, 30. godišnjica pogibije komandanta Šehovića bit će obilježena nizom prigodnih aktivnosti.

U julu 1993. poginula 84 pripadnika brigade

U Memorijalnom centru na Trgu heroja bit će upriličena izložba - postavka o Enveru Šehoviću, a potom će u haremu Alipašine džamije biti odata počast u povodu 30. godišnjice odbrane brda Žuč i pogibije heroja oslobodilačkog rata Envera Šehovića i saboraca.

Delegacije će obići i selo Jezera, mjesto pogibije Šehovića, braće Zahida i Esada Panjete i Zlatana Kalamujića, a obilježavanje ovog datuma završit će se na Golom brdu na Žuči, gdje su u mjesecu julu 1993. poginula 84 pripadnika Prve slavne viteške brigade i 18 pripadnika Specijalne jedinice "Bosna".

 

Nusret Aganović, predsjednik Udruženja Prve Slavne-Viteške brigade, bio je saborac i dobar prijatelj Šehovića.

Kaže kako juli 1993. neće zaboraviti dok je živ. Na grad Sarajevo i brdo Žuč neprestano su padale granate.

Neprijatelj je, prisjeća se Aganović, po svaku cijenu želio vratiti izgubljene linije odbrane na Žuči, ponovo zaposjesti Orlić odakle bi opet mogao kontrolisati Sarajevo.

- Komandant brigade Enver Šehović i komandant Prvog bataljona Zahid Panjeta nisu morali biti na prvim linijama odbrane, ali su bili uz svoje saborce gdje su i poginuli. To je nešto do sada neviđeno u historiji jer komandanti su obično desetak kilometara iza prvih linija. Ali eto to se desilo na Žuči, gdje su rame uz rame sa svojim saborcima bili i Šehović i Safet Zajko, komandant Druge viteške brigade - priča Aganović.

Nusret Aganović

Za Šehovića kaže kako je bio veseo, čovjek vedrog duha, koji je volio ljude, ali iznad svega svoju Bosnu i Hercegovinu za koju je uvijek bio spreman dati i život.

- Nastojao je da što više oslobodi teritorije. Sanjao je zajedno sa svima nama da uđe i oslobodi Vogošću od agresora. Išao je s nama i kada bismo išli u izviđanje, izvođenje borbenih dejstava iako je bio komandant brigade. Zato i jeste oslobođeno 13,5 kilometara kvadratnih teritorije, jedino je Prva slavna viteška brigada od Pofalića stigla do Golog brda upravo zahvaljujući komandantu Šehoviću i njegovim saborcima koji su ugradili svoje živote u temelje naše lijepe zemlje - govori Aganović koji je tokom agresije na BiH bio komandir čete u brigadi.

Često bi, kaže, govorio: "Nama je svakako mrijeti, ali nemojmo dozvoliti da odemo na onaj svijet kao kukavice, izdajnici svog naroda i zemlje. Mi moramo braniti i odbraniti BiH".

- Kad bi se išlo u akcije, uvijek bi nas savjetovao: "Čuvajte svoju i glavu svog saborca". Tako je i bilo. Iz naše brigade rijetko je ko pao u ruke neprijatelju. A 18. septembra, kada je bio napad, kada je bio živi štit i kada je poginula Fadila Odaković Žuta, nismo dozvolili da niko od naših ostane u neprijateljskoj teritoriji jer smo tako učili da jedni drugima uvijek čuvamo leđa i da zajedno idemo naprijed.

U trenucima predaha volio je i zapjevati

U trenucima predaha od borbi, volio je, kaže Nusret, komandant zapjevati, a najčešće onu "Mejra šeta mermerli sokakom...".

- Volio je muziku, u onoj vojsci je svirao harmoniku. Znao je, kada je to situacija dozvoljavala, sjesti s nama običnim borcima, pa zapjevati i "bećarac". Za svakoga je imao razumijevanja, saslušao bi ga, posavjetovao, osigurao, ako je mogao, ono što mu treba - prisjeća se Aganović.

 

I 30 godina poslije opasnost za BiH, njenu cjelovitost i suverenost, ne prestaje. No Aganović kaže kako oni koji su nastavili put slavnog komandanta Šehovića imaju poruku za sve one koji i danas nasrću na našu zemlju.

- Gazije, koji su BiH branili i odbranili od 1992. do 1995. poručuju i istočnim i zapadnim neprijateljima - ovu zemlju ima ko braniti i sada. Mi nemamo drugu domovinu. Tuđe nećemo, svoje ne damo. Naša poruka vlastima koje nas predstavljaju jeste da uvijek moraju imati na umu riječi vrhovnog komandanta rahmetli Alije Izetbegovića, koji je znao voditi državu, ali i riječi i djela naših devet heroja, koji su znali kako će odbraniti BiH kada je to bilo potrebno. Moram kazati da se naše trenutno političko rukovodstvo u državi otuđilo od običnog čovjeka, mora se to što prije vratiti na one prvobitne postavke. Mora se znati da nema ustupaka za ono što su životima i krvlju odbranile naše gazije i omogućile nam da imamo državu i da u njoj živimo - podsjetio je Aganović.

Vezani tekstovi
Više iz kategorije
Početna Najnovije Najčitanije Pretraga