Ove nadimke, koje je prilikom izricanja presude Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove (MMKS) predsjedavajući sudija Burton Hall naveo kao direktne počinioce zločine u Bosanskom Šamcu, Hasančević se sjeća kao osoba koje su učestvovale u njegovom premlaćivanju 1992. godine.

Hasančević u razgovoru za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kaže da se Lugar zvao Slobodan Miljković, a Debeli Srećko Radovanović, te da su ga oni i još dva vojnika maltretirali nakon zarobljavanja.

VEZANI TEKST - Izetbegović: Godine presuđene Simatoviću i Stanišiću vrijeđaju žrtve

- Nas iz Crkvine vraćaju. Lugar referiše Debelom: "Komandante, ovo su oni što sam isto ja obavio". A onda ovaj Radovanović kaže: "A vi ste ovi srećkovići koji ste preživjeli" i onda pokazuje prstom na mene. Ja sam tad izašao prvi među njih četvoricu i tada sam dobio najveće batine u svom tom logoraškom životu. Znači lično mene je udarao Srećko Radovanović Debeli i Lugar. Bilo ih je još dvojica, njih ne znam - rekao je Hasančević.

Novinari BIRN-a BiH su analizirali optužnicu u predmetu Stanišić i Simatović, kao i prvu oslobađajuću presudu, odluku o obnovi postupka, te druge haške presude u vezi sa Bosanskim Šamcem, u kojima stoji da su "Lugar", "Crni" i "Debeli" učestvovali u ubistvu civila zatočenih u skladištu u Crkvini kod Šamca 7. maja 1992. godine.

Hasančević pojašnjava da je djelimično zadovoljan što je presuda osuđujuća i što sadrži važne dijelove koji se dotiču učešća jedinica u zločinima i pod direktnom komandom Stanišića i Simatovića.

- Važno je i u nekim budućim procesima - kaže Hasančević.

Djelimično zadovoljstvo presudom

Mehanizam je prvostepenom presudom 30. juna konstatovao brojne zločine koje su srpske snage počinile u Hrvatskoj i BiH od 1991. do 1995. godine, a odgovornost Stanišića i Simatovića utvrdio je samo u dijelu koji se odnosi na Bosanski Šamac, odnosno proglašeni su krivim za pomaganje i podržavanje ubistava, deportacije, prisilnog premještanja i progona u ovom gradu.

Konstatovano je da su u martu 1992. pripadnici Jedinice za posebne namjene obučili grupu od 20-ak muškaraca iz Bosanskog Šamca, ali nije nađeno dovoljno dokaza da su optuženi nad tom grupom imali ovlaštenja ili da su im izdavali instrukcije tokom vršenja krivičnih djela.

- No ipak, Pretresno vijeće smatra da su optuženi, time što su obučavali i rasporedili pripadnike Jedinice i lokalne Srbe iz Bosanskog Šamca kako bi oni učestvovali u preuzimanju vlasti u opštini, obezbijedili praktičnu pomoć, što je imalo značajnog uticaja na izvršenje krivičnih djela u Bosanskom Šamcu - kazao je sudija Burton Hall.

Predsjednik Udruženja logoraša iz Bosanskog Šamca Amir Mehmedović za BIRN BiH je rekao kako je presuda Stanišiću i Simatoviću blaga i da nije kazna visoko koliko su žrtve očekivale, ali se pokazalo da je pravda dostižna.

VEZANI TEKST - Kandić: Presudom smo bliži potpunijoj istini o odgovornosti Srbije

- Ništa ne može nadomjestiti naše povrede i naše dostojanstvo, koliku god kaznu da dobiju. Ali stigla ih je kazna obojicu - naveo je Mehmedović.

U dijelu optužnice protiv Stanišića i Simatovića koji se odnosi na Bosanski Šamac stoji da su 11. aprila 1992. ili približno tog datuma, na poziv lokalnih vođa bosanskih Srba, u Bosanski Šamac su iz Republike Srbije stigle srpske snage, konkretno specijalne jedinice Državne bezbjednosti, među kojima su bili Dragan Đordević zvani "Crni", Srećko Radovanović zvani "Debeli" i Slobodan Miljković zvani "Lugar".

Slobodan Miljković i Dragan Đorđević su, prema istoj optužnici, zajedno s drugim pripadnicima srpskih snaga, uključujući specijalne jedinice DB Srbije, otišli u Crkvinu, gdje su tukli su zatočene nesrbe i vatrenim oružjem lišili života najmanje 16 zatočenih civila.

Prvostepeno vijeće u ovom predmetu je cijenilo provedene dokaze i iskaze saslušanih svjedoka, od kojih je veći dio bio zaštićen, te utvrdilo činjenične navode za koje prvobitno Stanišić i Simatović bili oslobođeni.

Prema haškim presudama, 17. aprila 1992. vlast u Bosanskom Šamcu nasilno su preuzeli pripadnici paravojnih formacija i srpske policije, kao i da je među pripadnicima formacija bilo Srbijanaca.

- Pretresno vijeće zaključuje da je 30 od tih 50 ljudi došlo iz Srbije, a da su 18 bili mještani, obučavani u Iloku. Među pomenutih 30 bili su pripadnici Jedinice Dragan Đorđević zvani Crni, Aleksandar Vuković zvani Vuk, Slobodan Miljković zvani Lugar - navodi se u ranijoj presudi Stanišiću i Simatoviću uz zaključak da je Đorđević tokom preuzimanja vlasti u Šamcu bio komandant grupe od 30 ljudi iz Srbije, a da su Debeli i Lugar bili zaduženi za odjeljenja te jedinice.

Šansa srbijanskog Tužilaštva

Mehmedović je dodao je da su "Lugar" i "Crni" bili iz Srbije, ali da je pored njih tada u gradu bilo još Srbijanaca koje je organizovala Državna bezbjednost.

- Okupirali su grad aprilu 1992. i odmah je počelo privođenje i maltretiranje Bošnjaka i Hrvata. Srbijanci su u Bosanskom Šamcu bili do 1993. i otišli su, ali su ostali lokalci - naveo je Mehmedović.

Ivana Žanić, izvršna direkorica Fonda za humanitarno pravo naglašava kako su u toku postupka Stanišiću i Simatoviću navedena imena direktnih počinilaca zločina u Bosanskom Šamcu, da se dio njih nalazi na teritoriji Srbije i da Tužilaštvo za ratne zločine sada ima mogućnost da ih procesuira.

- To je ono što zapravo Fonda za humanitarno pravo godinama unazad govori da su brojnim presudama Haškog tribunala navedena imena kako direktnih počinilaca zločina tako i njihovih nadređenih i da se oni nalaze u Srbiji. Obaveza Tužilaštva za ratne zločine je sada da zatraži dokaze od Međunarodnog rezidualnog mehanizma, sprovede istragu i podigne optužnicu. Da li će do toga doći u narednom periodu – vidjećemo. Dosadašnja praksa nije išla u tom smeru - mišljenja je Žanić.

VEZANI TEKST - Hag: Stanišić i Simatović osuđeni na po 12 godina zatvora

Presuda čelnicima DB Srbije, kako kaže Žanić, je djelimično ispravila nedostatak prve prvostepene presude koju je Haški tribunal donio, a iako Stanišić i Simatović nisu osuđeni kao članovi udruženog zločinačkog poduhvata, ipak je utvrđena odgovrnost Jedinice za zločine u Bosanskom Šamcu.

Optužbe o učešću jedinica iz Srbije su navedene i u ranijoj haškoj optužnici protiv Blagoje Simića, nekadašnjeg predsjednika Ratnog predsjedništva i Kriznog štaba, Milana Simića, predsjednika Izvršnog odbora Skupštine, Miroslava Tadića, predsjednika Komisije za razmjenu te bivših šefova policije u Bosanskom Šamcu Stevana Todorovića i Sime Zarića.

Sa njima je bio optužen i Slobodan Miljković zvani "Lugar" u svojstvu zamenika komandanta 2. posavske brigade, paravojne jedinice iz Srbije, poznate i kao "Sivi vukovi", ali je postupak u odnosu na njega obustavljen jer je preminuo prije nego što je mogao biti prebačen u Haag.

Haški tribunal je kasnije osudio Blagoja Simića na 17 godina zatvora, Tadića na osam, a Zarića na šest godina, dok je po sporazumu o priznanju Todorović osuđen na 10, a Milan Simić na pet godina zatvora.

Brojni svjedoci i Tužilaštva i Odbrane, kako je navedeno u presudi Blagoji Simiću, Tadiću i Zariću, posvjedočili da se za pokolj 16 osoba u Crkvini znalo širom Bosanskog Šamca, a optuženi su svjedočeći u svoju korist za ovaj zločin teretili Lugara kao komandanta "Sivih Vukova".

- Pretresno vijeće je zaključilo da su Krizni štab i Ratno predsjedništvo znali za ubistva koja su izvršili Lugar, Crni i ostali pripadnici paravojnih snaga. Pretresno vijeće se uvjerilo da je u noći 7. maja 1992. Lugar pobio nesrpske civile u Crkvini, te da je Krizni štab obaviješten o tom pokolju - stoji u ovoj presudi.

Lugaru je, prema Hasančevićvim riječima, bio nadređen Dragan Đorđević zvani Crni, dok bi Srećka Radovanovića Debelog, kako kaže, prepoznao i kada bi ga danas vidio.

- Kad sam ja zaroboljen on nas je dočekao u crvenoj beretki - kaže Hasančević.

VEZANI TEKST - "Skočili smo, a mrtvaci po nama": Svjedok iz "živog štita" u Doboju očekuje osudu Stanišića i Simatovića

Njegovo zatočenje u logorima u Bosanskom Šamcu, kako priča, trajalo je 15 mjeseci, odnosno od 29. aprila 1992. kada su ga grupom civila i zaroboli pripadnici DB-a u mjestu Lončari na puru prema Pelagićevu.

- Onda je Srećko naredio: "Vodite ih", oduzeli su nam dokumente, bacili ih tamo u kancelariju, rekao je: "Vodite ih u SUP u Šamac" - kazao je Hasančević.

Prema njegovim riječima, iz Šamca je prebačen u Pelagićevo i logor "Batković", da bi 1993. dočekao razmjenu.

Načelnik Opštine Šamac Đorđe Miličević nije želio komentarisati presudu, ali kaže kako događaji iz 1990-ih bacaju crnu mrlju na ovu lokalnu zajednicu.

Prema njegovim riječima, trebalo je mnogo snage i energije u posljeratnom periodu da se odnosi među sva tri naroda koliko toliko poprave, da vlasti nisu zadovoljne stepenom povratka koji može biti veći, ali su danas stvari na više zadovoljavajućem nivou.

- Mogu da kažem zaista da su to nesretni događaji i da su zaista činjeni zločini na području opštine Šamac, i to je činjenica, to su fakti, koje naravno, niti mogu ikada podržati niti mogu stati iz toga - rekao je načelnik Opštine Šamac.