- Vučić je za mir, ali se naoružava. On je "progledao" nakon silnih grešaka koje su Srbi napravili, ali hvali ratne vođe i presuđene ratne zločince. On je za pomirenje sa Bošnjacima i za jedinstvenu BiH, ali prijateljuje i ni jednom riječju se ne suprotstavlja Dodiku koji vrijeđa Bošnjake i dovodi teritorijalni integritet i mir na Balkanu u pitanje. Vučić je očigledno u procjepu. Mislim da pokušava jakim riječima zadovoljiti i smiriti radikalni dio srpske javnosti prije nego povuče neke poteze spram Kosova koji bi mogli izazvati otpor i eventualnu pobunu - izjavio je Bakir Izetbegović za sarajevski portal klix.ba, odgovarajući na pitanje novinara o govoru Aleksandra Vučića na Kosovu u kome je veličao Miloševića.

Da se ono što kaže Izetbegović daleko čuje, pogotovo da čuje Vučić, potvrdio je srpski lider odgovarajući Izetbegoviću iz, kako su prenijeli srpski mediji – Kine, optužujući Izetbegovića da se spominjanjem Kosova i naoružavanja Srbije petlja u unutrašnje stvari Srbije.

Zašto im je bitno?

Nije jasno ako je Srbija već toliko velika, kako ponavlja i naglašava Vučić (spominjao je to i u svom "istorijskom govoru" na Kosovu), a on veliki lider, što također voli za sebe isticati i podsjećati medije da o tome pišu ukoliko jedan dan zaborave, zašto reagira na izjave Bakira Izetbegovića? Zašto je bitno šta Bakir Izetbegović kaže o Kosovu, a podsjetit ćemo i na reakcije brojnih medija u Srbiji nakon što je iz jednog Izetbegovićevog intervjua izvučeno iz konteksta kako će BiH podržati neovisnost Kosova. I zašto je bitno za "veliku Srbiju" šta Izetbegović, kao “član Predsjedništva BiH koji odlazi” kako ističu srpski mediji, govori o naoružavanju Srbije kojim se, uostalom, Vučić toliko hvali?

Bitno je iz prostog razloga jer je Bakir Izetbegović najveća barijera za Vučićeve planove o velikoj Srbiji i njemu kao velikom lideru, koje preko Milorada Dodika, a uz pomoć ruske politike na Balkanu, u BiH uspješno realizira. Optuživanje i etiketiranje Bakira Izetbegovića za islamski fundamentalizam, bliske veze s Turskom i arapskim svijetom, radikalizaciju Bošnjaka, a o čemu se redovno može čitati u srpskim medijima i kroz raznorazne fabrikovane afere koje centri u Beogradu svako malo pokreću, dovelo je toga da mnogi, čak i nekadašnji prijatelji BiH i Bošnjaka, nesvjesno počinju preuzimati ovu tezu bez da navode ikakve argumente za to, ali u svojim istupima izjednačavajući Izetbegovića s retrogradnim Dodikom i destruktivnim Čovićem.

S druge strane, činjenicu da jedino bošnjačka politika u BiH od Dejtonskog sporazuma podržava sve reforme koje jačaju državu Bosnu i Hercegovinu, uzimaju kao nešto što se podrazumijeva, kao što se podrazumijeva i da predstavnici međunarodne zajednice nikad nisu imali potrebu da politiku Izetbegovića, kritikuju kao neke poteze Dodika i Čovića. Američka ambasada u Sarajevu je, ponavljajući svoje stavove o jedinstvenoj BiH, imala više reagiranja zbog akcija Dodika i politike Dragana Čovića, ali nikad zbog politike Bakira Izetbegovića. Da li neko misli da je to slučajno? Ili će opet povjerovati u spinove kako svijet radi protiv Srba, koje smo slušali tokom rata u BiH, ili tokom izricanja presuda u Haškom tribunalu?

Jasne poruke i licemjerne izjave

Srpska ideologija još od sukoba u bivšoj Jugoslaviji vrlo intenzivno radi na tome da se Bošnjaci prikažu kao fudamentalisti, jedna od strana u sukobu u kome su zločine činili svi, te da se na kraju optuže i da su bili glavni uzroci rata u BiH. I na tome, uz političare godinama aktivno rade akademici, intelektualci, novinari... Velika podrška ovoj ideologiji bila je, ne slučajno, koalicija Dragana Čovića s Dodikom, o kojoj se zvanični Zagreb nikad nije oglasio, a u kojoj su čak i zločini koje su počinili Srbi nad Hrvatima i Hrvati nad Srbima, zaboravljeni i oprošteni.

Licemjerna podrška Aleksandra Vučića koju deklarativno povremeno daje BiH davno je raskrinkana njegovim djelima, što će biti potvrđeno i njegovim dolaskom dan pred izbornu šutnju u diplomatsku posjetu Banja Luci gdje će s Dodikom otvoriti Rusko-srpski centar. Poruke koje se time šalju puno su jasnije i snažnije od Vučićevih licemjernih izjava o podršci Bosni i Hercegovini.

No, Vučić igrajući svoju politiku sjedenja na dvije stolice – evropskoj i ruskoj – nema petlju da kaže koji su zaista njegovi ciljevi i to za njega u Srbiji rade Vulin, Dačić, Brnabić i drugi, dok u BiH to radi Milorad Dodik (poručujući, na primjer, da će “ako Kosovo uđe u UN i Republika Srpska tražiti stolicu” i povezujući rasplet odnosa Kosova i Srbije s BiH).

S druge strane, Bakir Izetbegović bez rukavica govori o tome, jasno poručujući da BiH niko neće dijeliti i zato predstavlja najveću smetnju Vučiću za njegove “velike planove”, što potvrđuje i brzina kojom reagira na ono što kaže Izetbegović, kao što Vučićevi mediji pomno prate sve što Izetbegović kaže.