Za Glas Amerike govorio je o četiri godine provedene u BiH, aktuelnoj političkoj i sigurnosnoj krizi, ulozi SAD-a, EU-a, Rusije i Kine, radu OHR-a, potencijalnom korištenju bonskih ovlasti te problemima u pravosuđu.

Berton je uporedio situacija u BiH kada je došao 2015. godine, septembru 2019. kada je otišao i kako mu to izgleda sada. Da li se stvari poboljšavaju ili pogoršavaju?

- Po meni, stvari se nisu toliko promijenile u četiri godine od kada sam stigao 2015. ili čak i sada, šest godina otkako sam prvi put otišao tamo. Mislim da je zemlja puna divnih ljudi i predivnih pejzaža, ali joj veoma loše služe njeni lideri, od kojih su mnogi dugo na pozicijama moći. Mislim da je mnogo prije mog dolaska, otprilike 2005. godine, međunarodna zajednica napravila korak unazad i htjela prepustiti liderima i građanima BiH da poboljšaju vlastitu državu, oslanjajući se u isto vrijeme na Evropsku uniju, ne nužno da preuzme, već barem da nastavi pomagati, sa ostalim članicama međunarodne zajednice, u pokušajima da se BiH pokrene naprijed. Od kada se to dogodilo, postalo je teško, kako građanima, tako i međunarodnoj zajednici. Istovremeno se radi o pokušajima da se spriječi nazadovanje u reformama koje su provedene prije tog vremena, ali i o pokušajima da se zemlja pomjeri naprijed.

O tome da li je bila greška prepustiti vodeću ulogu Evropskoj uniji, te da li su SAD ili međunarodna zajednica u cjelini trebali zadržati kontrolu, on je rekao: 

- Teško je reći da je to tada bila greška, ali vjerujem da međunarodna zajednica treba imati stalnu ulogu, pored EU-a. U kontekstu moje vlastite zemlje, SAD naravno ostaje uključen u dešavanja u zemlji i regionu. Ali mislim da postoji i niz drugih kriza koje su se također pojavile širom svijeta i imajući to u vidu, BiH nije tako visoko na listi prioriteta kao što je to bilo u godinama koje su prethodile Dejtonskom sporazumu i godinama nakon rata.

Da li će SAD mijenjati pristup u regionu, Berton kaže kako nije siguran da će biti fundamentalnih promjena. 

- Naravno, nisam baš u toku sa svime što se dešava unutar State Departmenta i aparata za kreiranje američke politike, ali mislim da sve što više pažnje usmjerava na zemlju i region predstavlja dobru stvar. Poznajem Matthewa Palmera prilično dobro i sa njim sam radio dosta dugo, također je veoma iskusan u regionu, kao i Gabriel Escobar. Mislim da je vrsta fokusa koji oni mogu staviti na BiH uvijek dobra stvar. Drugo je pitanje da li će to iz temelja promijeniti politiku SAD-a prema toj zemlji. Mislim da su oni potpuno zainteresovani za reforme, pa i suštinsku ustavnu reformu. I mislim da se sadašnji pristup odvija korak po korak, konkretno govoreći o izbornoj reformi - pojasnio je on. 

Za prijetnje Milorada Dodika da će raspustiti državne institucije, stvoriti vojsku Republike Srpske, Berton kaže da nisu dobar znak. 

- Prema mom iskustvu, vlada je nekako sklona da tetura od jedne krize do druge. To nije neuobičajeno. I mislim da je dio toga namjerno skretanje pažnje dijela lidera kako bi se obraćali svojoj bazi i, da tako kažem, privlačili vlastite glasačke blokove. Nema sumnje u to. Ali Milorad Dodik je stekao naviku da na neki način razvlači sve to i pokušava da se izvuče sa činjenjem što je više toga moguće. A kada to uradi, onda nastavlja da pomjera granice još više. Mislim da je ono što je malo drugačije ovoga puta što potpuno povlačenje iz institucija na državnom nivou, prijetnja secesijom, sve to se suštinski ne slaže sa Dejtonskim sporazumom. Tako da je za te vrste pokušaja potrebna reakcija unutar zemlje, ali i od međunarodne zajednice. Također, mislim da je ono što bi moglo biti malo drugačije ovoga puta ta neka vrsta prijetnje u pozadini da on u ovim naporima ima podršku Srbije i Rusije. BiH kao država je bila u stanju da se nekako ispetljava iz jedne krize u drugu, te i dalje ostane barem polufunkcionalna demokratija. Brine me da Dodik ovog puta jednostavno gura stvari predaleko.