Obnovom žičare, brojnih planinskih domova i ugostiteljskih objekata, te uređenjem planinarskih puteva i sportskih terena, Trebević je nakon dvije decenije ponovo postao jedno od omiljenh izletišta Sarajlija.

Prije samo nekoliko godina ovu planinu udaljenu tek 12 kilometara od glavnog grada posjećivali su samo iskusni planinari, te pokoji znatiželjni građani i turisti koji su željeli vidjeti šta je ostalo od ratom uništene olimpijske bob staze i nekadašnjih hotela i restorana. Danas Trebević vrvi od posjetilaca, iako veliki dio ove planine još nije u potpunosti očišćen od mina.

Prolazeći putem koji vodi od izlazne stanice žičare ka Brusu ugledali smo nekoliko znakova koji upozoravaju na mine, koje se uopće ne čine daleko, a neko ko ih ne vidi na vrijeme i skrene sa glavnog puta mogao bi se naći u opasnosti.

Držati se ceste i planinarskih staza

Zbog toga iskusni planinar i predsjednik planinarskog društva Trebević Stari Grad Edin Ibrulj upozorava sve posjetitelje ove planine da se previše ne opuštaju te da se drže uhodanih i sigurnih puteva.

- Mogu garantovati samo za naše planinarske staze koje su očišćene, kojim stalno hodamo i koje smo obilježili i markirali. One su sigurne za kretanje. Stalno nas ljudi pitaju za mine, a mi im samo kažemo držite se uhodanih puteva i staza. Ne treba se igrati, po šumama hodati i skretati sa puta. Staza dosta ima označenih, nema potrebe da ljudi okolo lutaju, radi predostrožnosti. Preporučujem da se ljudi drže samo uhodanih puteva i to ne samo na Trebeviću, nego na svim planinama na kojim je bilo borbenih dejstava. I mi planinari se krećemo samo tim putevima do određenih domova, vraćamo se istim putevima. Bolje je sa nekog vidikovca osmatrati, uživati u pogledu, nego to nogama ispitivati – govori za Faktor Ibrulj.

Navodi da se i danas zna desiti da neko nađe minu.

- Prošle godine je došlo i do eksplozije protivtenkovske mine u urbanom dijelu, dakle gdje su kuće, gdje su linije graničile. Ja sam bio i u Oružanim snagama u ratu i znam iz svog iskustva da su svi oni koji su postavljali mine bili obavezni da crtaju karte. Međutim, nekada zbog hitnosti, važnosti, očekujućih napada i slično nismo stizali da uradimo skice minskih polja, nego se to na brzinu postavljalo. Onda smo po sjećanju govorili gdje su, pa se tako išlo i čistilo, ali godine, kiša, led, snijeg, zemljište se kreće, a sa zemljištem idu minsko-eksplozivne naprave. One mogu propasti u zemlji do pola metra i sa zemljom se kreću, pa se zna desiti da mina promijeni svoje mjesto za nekih 100, 200 metara. To su neki razlozi i kada demineri prođu i očiste, da se bude oprezan – ističe planinar.

Dodaje da su linije u ratu bile uz bob stazu, te da je tu bilo najviše mina.

-BHMAC je imao obavezu da razminira područje Trebevića i oni su to radili, sada sa koliko tačno uspjeha to ne znamo. Linije su bile uz bob stazu, odnosno ispod bob staze prema Sarajevu bili su naši položaji, a bob staza i iznad nje bili su položaji agresora. U tom dijelu su dakle bila i naša i njihova minska polja. E sada koliko je to očišćeno ja ne smijem garantovati. U gornjem dijelu Trebevića gdje mi imamo i planinarski dom, dakle od bob staze do gornjeg dijela ne bi trebalo da bude mina – govori Ibrulj.

{$galerijaFotografija}

Iz Centra za uklanjanje mina (BHMAC-a) navode da je veliki dio Trebevića deminiran, dok je onaj na kojem još ima opasnosti od mina adekvatno obilježen, te se redovno obilazi kako bi posjetitelji bili sigurni.

Rizično pored puta iz izlazne stanice 

- Rizična površina koja je najbliža Trebevičkoj zičari i nalazi se u RS-u, znači neposredno pored puta iz izlazne stanice žičare je projekat Trebević Orlovače površine od 19.920 m, koji se nalazi na listi prioriteta za deminiranje za 2018. godinu i koji je adekvatno obilježen u skladu sa zakonom i standardima. Ovo područje se, posebno zbog blizine žičare, redovno obilazi, u cilju sigurnosti turista – navodi Svjetlana Luledžija iz Centra za uklanjanje mina.

Iako je na listi prioriteta, s obzirom na to da je već sredina novembra, izvjesno je da deminiranje ovog dijela neće biti završeno do kraja ove godine.

-Vjerovatno to u ovoj godini neće moći biti realizovano, ali zaista je nezahvalno govoriti kada će biti. Sve ovisi od donatora. Vjerovatno će ti projekti ići na tender i onda će posao dobiti ili neka nevladina ili komercijalna organizacija – pojasnila je Luledžija.

Što se tiče dijela Trebevića koji pripada Federaciji BiH, dodaje Luledžija, većina je deminirana izuzev dijela od stare pruge prema Pitinim stijenama. Radi se o površini od oko 240.000 metara kvadratnih.

- U pitanju je veoma nepristupačan dio i koji pripada trećoj kategoriji prioriteta. A kako za ovo područje ima veoma malo zainteresovanosti od strane donatora, isti će biti obuhvaćen projektom MSP Stari Grad, tako da će i ovo područje biti tretirano i implementirano do kraja 2019. godine – ističe naša sagovornica.

Naglašava da su dijelovi na kojima postoji opasnost od mina propisno označeni, te upozorava da prolaznici obrate pažnju na znakove.

- Trake se stavljaju samo kada je deminiranje u fazi realizacije, dok se prema zakonu sva područja koja su minski sumnjiva označavaju se minskim znakovima - crvenim tablama ili eventualno nekim betonskim ogradama – zaključuje Svjetlana Luledžija.

Mapa minske situacije na Trebeviću  FOTO: BHMAC