Radi se o žalbama u kojima se navodi da je Gulen diskriminisan nakon što su sudovi ocijenili neosnovanim optužbe u vezi sa pisanjem o njemu 2015. godine te da Ustavni sud nije pružio potrebno obrazloženje po njegovim pojedinačnim prijavama o istom pitanju.

Čelnik terorista Gulen, preko svog advokata, obratio se Evropskom sudu za ljudska prava, tvrdeći da je povrijeđeno njegovo pravo na pravedno suđenje nakon što je sud u Turskoj odbacio neosnovanim njegov zahtjev u vezi sa tekstovima u nekim novinama o njemu i toj organizaciji 2015. godine.

Također, Gulen je tvrdio da je povrijeđeno njegovo pravo na pravedno suđenje zato što Ustavni sud Turske nije iznio potrebna obrazloženja o neosnovanosti zahtjeva čime je, kako je naveo, diskriminisan.

ECHR je žalbu koja se odnosi na navode da je njegovo pravo na pravedno suđenje povrijeđeno odbijanjem žalbe na sudovima razmatrao u okviru prava na zaštitu privatnog života.

Također, ECHR je razmotrio i odluke Ustavnog suda Turske te zaključio da Gulen nije podnio tužbu za naknadu štete niti krivičnu prijavu u vezi sa pomenutim tekstovima o njemu.

"Naknada i krivični zakon Turske pružaju dovoljnu zaštitu"

ECHR je utvrdio da pravilo odštete i krivični zakon Turske pružaju dovoljne garancije za zaštitu ličnih prava podnositelja žalbe, ali da podnositelj nije iskoristio sve pravne lijekove u vezi s tekstovima koji sadrže ozbiljne tvrdnje protiv njega, te je ovaj dio žalbe smatrao neprihvatljivim zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih sredstva.

U odluci ECHR-a se navodi da odluka Ustavnog suda u pojedinačnim prijavama također nije neosnovana te je odbacio dio žalbe po ovom pitanju.

ECHR je također utvrdio da je i tvrdnja da sudovi u Turskoj nisu bili nepristrasni i nezavisni prema njemu očito neutemeljena, a žalba Gulena da je bio diskriminiran u postupcima koji su predmet prijave te da mu nije pružen učinkovit pravni lijek, također je ocijenjena neprihvatljivom budući da nisu iscrpljena sva raspoloživa domaća pravna sredstva.